Vaše Veličanstvo,

gospodo predsjednici, ekselencije,

uvaženi prijatelji,

Živimo u svijetu koji je prepun raznih inicijativa, u kojemu se iz dana u dan održavaju sastanci i konferencije. Jedan od malog broja sastanaka koji doista imaju smisla i značenja, to je ovaj. Jedna od inicijativa što su poduzete sa svrhom i smislom, to je inicijativa Njegovoga Veličanstva, jordanskoga kralja Addulaha II koja nas je danas ovdje okupila.

Želim stoga najprije zahvaliti Vašem Veličanstvu na tome što ste prepoznali potrebe ne malog broja zemalja, daleko ih je više no što je nas ovdje, te što ste pokazali političku dalekovidnost inicirajući naše okupljanje na osnovi postojanja određenih gospodarskih karakteristika što nas čine sličnima i koje nas stavljaju pred jednake ili vrlo slične izazove. Mogu samo podržati osnovne ideje što ih je Vaše Veličanstvo upravo iznijelo.

Mada Hrvatska, baš kao i Pakistan ne odgovara potpuno obilježjima na osnovi kojih je ova skupina obuhvaćena najprije idejom, a sada već i realnošću zajedničkoga djelovanja, meni nije bilo teško ustanoviti da i Republika Hrvatska ima probleme koji su slični vašima. A isti, odnosno slični problemi traže ista ili slična rješenja, to je potpuno jasno.

Svi smo mi usmjereni prema jednome, istom cilju, prema razvoju. To vrijedi za one među nama koji su veliki, baš kao i za one koji su manji, odnosno mali. Svi se mi slažemo u zaključku da su gospodarski rast i razvoj neraskidivo povezani s globalnim mirom i stabilnošću. Dapače, ja uvijek ponavljam kako je usklađivanje gospodarskoga rasta i smanjivanje jaza između bogatih i siromašnih, između razvijenih i onih u razvoju jedan od bitnih preduvjeta uspješnosti borbe protiv globalnoga terorizma koji je danas najveća prijetnja miru i stabilnosti u svijetu.

Točno je, današnji je svijet – svijet globalizacije. Globalizaciju se ne može izbjeći i bio bi jalov napor da se to i pokuša učiniti. Ali, mogu se pokušati izbjeći negativni učinci globalizacije, a upravo mi dobro znamo da ih ima. I još nešto: može se, pa i mora se u sve međuzavisnijem svijetu graditi mostove razumijevanja između pojedinih zemalja, moraju se promicati projekti koji će svima koji u njima sudjeluju donijeti korist; ponavljam: svima.

Ne smijemo zaboraviti još nešto, a to je socijalna stabilnost, ja bih rekao i socijalna sigurnost. Ne pripadam onima koji teže rušenju neoliberalnoga modela, ali svakako se ubrajam u one koji upozoravaju na njegove nedostatke. I više do toga: ja doista ne smatram da s neoliberalnim modelom završava povijest svijeta. Cjelokupni razvoj ljudske civilizacije je evolucija.

Sve se mijenja, sve ide dalje. Pa tako i model društvenih i gospodarskih odnosa koji nam se danas čini najsavršenijim, već sutra može ne samo izgledati prevladanim, nego i biti prevladan.

To govorim upravo zbog socijalne stabilnosti kojoj se u današnjim prilikama, čini mi se, poklanja premalo pozornosti. I nije loše da upravo mi upozorimo na to najrazvijenije, one od kojih očekujemo podršku za naš razvoj. Sadašnje stanje u kojemu više od četvrtine svjetskoga stanovništva živi u zemljama niže srednjih prihoda, naprosto na dugi rok nije održivo. Na dnevnom su redu reforme – političke, gospodarske i socijalne, na dnevnom je redu razvoj koji neće biti privilegija samo nekih, nego pravo svih.

Mi kojima je povjeren odgovoran zadatak da vodimo svoje nacije, moramo u prvome redu demonstrirati političku volju da – svatko za sebe i svi zajedno – krenemo prema ostvarivanju cilja što sam ga spomenuo na početku: prema razvoju za sve. Na putu do toga morat ćemo se izboriti za vladavinu prava, za dobro upravljanje, morat ćemo navijestiti rat korupciji, ali u tome ratu i pobijediti, morat ćemo poticati ulogu civilnoga društva i proširivati prostore slobode za narode i pojedince.

Smatram da rješenja moramo tražiti svatko na svojemu području, ali i svi zajedno. Od međunarodnih vjerovnika s pravom očekujemo da nam olakšaju breme dugova. Bogati moraju shvatiti kako je investiranje u naš razvoj ujedno i ulaganje u njihov razvoj. Upravo zato od najrazvijenijih zemalja očekujemo dodatnu podršku. Bez toga teško ćemo podići životni standard naših naroda, teško ćemo povećati broj zaposlenih i – napokon – teško ćemo moći na odgovarajući način pridonositi globalnoj trgovini i stabilnosti.

Dobro je što smo se našli.

Mnogo je toga što nas povezuje i upućuje jedne na druge. Nastavimo surađivati na nižim razinama i uspostavimo praksu godišnjih sastanaka na vrhu na marginama drugih, većih međunarodnih okupljanja, kako bismo osigurali da se ova vrijedna inicijativa proširi i da donese konkretne rezultate za sve nas.

Hvala.