Poštovane dame i gospodo,

Izuzetno mi je zadovoljstvo, obratiti vam se povodom vašeg Devetog savjetovanja koje ima za cilj raspravljati ekonomske probleme naše zemlje pod nazivom "Ekonomska politika Hrvatske u 2002. godini".

Ovo savjetovanje Hrvatskog društva ekonomista, koje se tradicionalno svake godine održava u Opatiji, izvrsna je prilika da se naši najvrsniji ekonomisti međusobno informiraju o najvažnijim problemima ekonomske znanosti i iznesu svoje stavove i mišljenja o glavnim pitanjima naše razvojne strategije i ekonomske politike.

Iz predložene strukture i sadržaja vašeg savjetovanja, vidljivo je da ćete raspravljati o stanju hrvatskog gospodarstva te o mogućnostima i ograničenjima gospodarskog razvitka, s ciljem davanja prijedloga i sugestija nositeljima ekonomske politike Hrvatske u idućoj godini. Zato je dobra okolnost da su vam se odazvali članovi naše Vlade i HNB, s kojima ćete imati priliku na kompetentan način razmijeniti mišljenja.

Sadržaj i struktura savjetovanja obećavaju plodonosan rad. Vidljivo je da ćete raspravlajti osnovne elemente makroekonomske i monetarne politike za 2002. godinu; koncepciju i načela strategije razvoja, te politiku izvoza i tečajnu politiku. Osobito će biti zanimljiva rasprava o pitanjima globalizacije i europskih integracija sa strategijom regionalnog povezivanja i pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji.

Vrijednosti vašeg savjetovanja pridonijet će rasprava o pitanjima iz područja poduzeća i poduzetništva kao nositelja ekonomskog razvoja. Kao uvjet efikasnog razvoja naznačujete sigurnost i stabilnost pravnog sustava, osobito za strane investicije. Ističete porezne poticaje u funkciji razvoja gospodarstva, te politiku, koju osobno smatram izuzetno važnom, slobodnih industrijskih i carinskih zona, kao metode poticanja bržeg razvitka Hrvatske.

Želim naglasiti da je, uz neophodnu suradnju ekonomske znanosti i privrednika, u ovom razvojnom trenutku Hrvatske, možda još potrebnija bolja suradnja između hrvatskih ekonomista, državnih dužnosnika i političara, koji su odgovorni za kreiranje i provođenje ekonomske politike. U našu političku praksu moramo ugraditi elemente znalačkog i otvorenog angažiranja "domaće pameti" u rješavanju otvorenih i neriješenih razvojnih pitanja, u procesu našeg uključivanja u Europsku uniju.

Mi moramo što prije unaprijediti praksu angažiranja raspoloživih intelektualnih snaga za rješavanje brojnih ekonomskih problema u Hrvatskoj. U tome vidim i svoju veliku obavezu, kao iznadstranačkog i stranački neutralnog predsjednika Republike Hrvatske.

Osjećam veliku političku i moralnu odgovornost za provođenje političkog i ekonomskog programa na osnovi kojeg sam bio izabran. U tome može pomoći hrvatska ekonomska znanost. Čini mi se da – iako hrvatska ekonomska znanost ima veliki potencijal – ona još uvijek nije u dovoljnoj mjeri i na odgovarajući način angažirana u rješavanju problema izlaska iz krize i bržeg ekonomskog razvitka.

Ekonomska znanost, u tom angažmanu, mora biti politički neutralna i utemeljena na dosezima moderne svjetske ekonomske znanosti. Hrvatski ekonomisti moraju se boriti protiv apologije i političkog oportunizma prema vlastima. Do demokratskih izbora, početkom 2000. godine, nažalost, bili smo svjedoci da je tada vladajuća politika govorila kako imamo "gospodarsko čudo", a manja skupina hrvatskih ekonomista imala je zadatak da racionalizira i "stručno" pojašnjava takve stavove. Međutim, tamo gdje se događaju čuda, nema znanosti. U ekonomiji se, kao što znamo, čuda ne događaju!

Previše smo energije utrošili, da bismo na kraju prihvatili očiglednu činjenicu da se naše gospodarstvo nalazi u stanju recesije i poduže krize te da relativno zaostajemo u ekonomskoj tranziciji i stabiliziranju managementa i upravljanja poduzećima. Zatim, da nije ispunjen uvjet tzv. "makroekonomske stabilnosti" za uspješan i dinamičan razvoj, ako u isto vrijeme imamo neodržive tekuće deficite platne bilance i proračuna te rast vanjskog duga, uz visoku nezaposlenost.

Nažalost, čini mi se da još uvijek nije u potpunosti postignut opći politički i stručni konsenzus da je nezaposlenost najveći problem moderne Hrvatske, odnosno da smanjenje vrlo visoke nezaposlenosti treba biti primarni cilj makroekonomske politike hrvatske vlade. Unatoč obvezi da održava inflaciju na niskoj razini, središnja hrvatska banka mora podržati politiku bržeg razvitka.

Želim naglasiti da su, prema mojem mišljenju, visoka nezaposlenost, koja se ne smanjuje, ekonomski rast po niskim stopama te s tim povezan stagnatan izvoz, i veliki uvoz, ključni problem našeg razvoja. S tim problemima se hrvatska Vlada mora pozabaviti.

Relativno visoka razina javnih izdataka, uz visoku razinu javnog i vanjskog duga su samo posljedica nedovoljnog oporavka gospodarstva. Pravi smjer i polazište ekonomske politike s tim se nameću sami po sebi: to je poticanje bržeg ekonomskog rasta hrvatske ekonomije! U tome se moraju koristiti rezultati moderne ekonomske znanosti i modeli razvijenijih tržišnih ekonomija, ali bez ideologizacije znanosti. U temeljima moderne liberalne demokracije nalazi se i sloboda znanstvenog istraživanja, tj. primjena principa da "znanost nije sluškinja politike".

U postsocijalističkom razdoblju, napose u zadnjih šest godina, hrvatski ekonomisti podijeljeni su bili uglavnom na dvije škole mišljenja: monetariste i razvojne ekonomiste (zovu ih keynezianci). Poznata je izreka jednog ekonomiste, koji je rekao: "Kada je privreda u recesiji, ja sam Keynezianac; kada je privreda u uzletu, tada sam monetarista". Prema tome, specifično stanje gospodarstva traži sebi odgovarajući model ekonomske politike. Uz to moramo biti svjesni utjecaja lobističkih interesnih skupina na izbor modela ekonomske politike. Nažalost, taj faktor je u nas dosta prisutan.

Mislim, da naznačeni pristup našim ekonomskim i socijalnim problemima još uvijek nije prihvaćen i nije našao odgovarajući odjek i utjecaj na makroekonomsku i monetarnu politiku u Hrvatskoj. Sve to nalaže potrebu preispitivanja našeg modela ekonomske politike, od strane ekonomske znanosti, ali i onih koji odlučuju o ekonomskoj i monetarnoj politici. Morat će se razmisliti i o karakteru uloge moderne države u tržišnoj ekonomiji. U pitanju su novi odnosi državnog intervencionizma i tržišnih mehanizama koji moraju odgovarati našim potrebama.

Nadam se da će vaše savjetovanje mnoga ta pitanja bolje rasvijetliti. U promišljanjima konkretnih rješenja, koja se mogu primijeniti na hrvatsku privredu, trebalo bi više koristiti znanje i iskustva ekonomista "malih otvorenih ekonomija", koje su uspješno provele ekonomske reforme te ostvarile primjeren razvoj i stabilizaciju u uvjetima globalizacije, kao npr. Irska, Portugal, Slovenija, Mađarska.

Svima koji prate najnovija kretanja u svijetu, jasno je da ulazimo u razdoblje "na znanju utemeljenog gospodarstva". Ulazimo u doba "nove ekonomije", koja je potaknuta snažnim razvojem informatičke tehnologije i globalizacijom. Globalizacija je proces sve intenzivnijeg povezivanja svjetskih gospodarskih, društvenih i političkih čimbenika.

Ovaj proces je inicijalno bio tumačen kao isključivo pozitivna pojava. Međutim, nakon spoznaje da su pozitivni efekti globalizacije nejednako distribuirani, sve se više raspravlja i o negativnim posljedicama procesa globalizacije, naročito za nerazvijene i zemlje u tranziciji. Za Hrvatsku i njezinu ekonomiju, globalizacija i regionalne europske integracije su proces koji se ne može zaustaviti. U njemu želimo sudjelovati tako da se potakne vlastiti ekonomski razvitak i pronađe izlazak iz ekonomske depresije.

Hrvatsko gospodarstvo je ustvari u visokom stupnju globalizirano: primjeren je udjel izvoza i uvoza robe i usluga u bruto domaćem proizvodu, tako da Hrvatska ima sve karakteristike tzv. "male otvorene ekonomije". Otvorenost i konkurentnost ekonomskog okoliša pojačava se nizom aktualnih činjenica: Europska unija odobrila je "asimetričnu carinsku liberalizaciju" za izvoz iz Hrvatske i zemalja Jugoistočne Europe; obujam inozemnih direktnih investicija, naročito u telekomunikacije, trgovinu, bankarstvo i osiguranje uzeo je velike razmjere; financijski sektor je znatno liberaliziran; itd.

Na taj način, Hrvatska "konvergira" prema zemljama EU, kako bi se u konačnici u nju integrirala, po osnovi šireg gospodarskog i monetarnog sistema. Na tom putu već smo zaključili Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Europskom unijom, koji je prva faza pripreme za ulazak u EU. Proces ekonomskog povezivanja odvijat će se i kroz parcijalne mehanizme Pakta o stabilnosti između Hrvatske i zemalja Jugoistične Europe.

Nova razvojna strategija Hrvatske, koja se upravo završava i konkretizira po narudžbi hrvatske Vlade, izgledno će uzeti u obzir utjecaj procesa regionalnog povezivanja, europskih integracija i globalizacije na nacionalnu makroekonomsku i monetarnu politiku centralne banke (HNB).

Uvjeren sam da će završni rezultati i poruke sa ove konferencije hrvatskih ekonomista biti vrijedan znanstveni doprinos za unapređenje nacionalne razvojne strategije. Očekujem sasvim konkretne sugestije i prijedloge našoj ekonomskoj politici odnosno njenim nosiocima i kreatorima.

Poštovane gospođe i gospodo!

Dozvolite mi, na kraju, da pozdravim napore svih članova Organizacijskog odbora ovog savjetovanja, posebice predsjednika Hrvatskog društva ekonomista prof. dr. Vladimira Veselice, i njegovog zamjenika mr. Mladena Mlinarevića, što su ih uložili u organiziranje savjetovanja i u promicanje uloge hrvatskih ekonomista u koncipiranju strategije razvitka hrvatskog gospodarstva. Želim vam uspješan i plodonosan rad.

Hvala na pozornosti kojom ste pratili moje izlaganje !