Gospođe i gospodo,

dužnosnici državne i lokalne,

zakonodavne, izvršne i sudske vlasti,

poštovani vjerski velikodostojnici,

gospodarstvenici,

cijenjeni gosti i uzvanici,

Sve vas srdačno pozdravljam i želim Vama i svim građankama i građanima Republike Hrvatske sretan Božić i uspješnu Novu 2007. godinu.

Protekla godina bila je obilježena brojnim događajima povezanim s našim ubrzanim demokratskim razvojem. Dogodilo se puno toga očekivanog i poželjnog sa čime možemo biti zadovoljni.

No, svjedočili smo i događanjima koji opterećuju naš ukupni i demokratski razvoj.

Ove godine nastavili smo i intenzivirali pregovore o članstvu u Europskoj uniji. Djelim mišljenje svih onih koji te pregovore ocjenjuju uspješnim. Nakon summita u Rigi Republika Hrvatska je znatno bliže i ulasku NATO savez.

Mi ćemo ulaskom u NATO dobiti ono što se slikovito naziva NATO-vim kišobranom, nužnim za našu nacionalnu sigurnost u eri globalnih ugrožavanja.

Ne treba zaboraviti da proces približavanja Hrvatske Europskoj uniji i NATO savezu nije proces koji se tiče samo politike i političara. Upravo obrnuto, to je sveobuhvatan proces koji se tiče svih nas zajedno i svakog od nas posebno.

Europske i euroatlantske integracije jesu naši vanjskopolitički prioriteti, ali u ostvarivanju tih prioriteta ne iscrpljuje se i ne smije se iscrpljivati hrvatska vanjska politika. U globaliziranom svijetu to jednostavno nije moguće.

Spomenut ću samo da smo na ovogodišnjem summitu pokreta nesvrstanih održanom u Havani i zasjedanju Generalne skupštine UN-a u New Yorku, učvrstili međunarodni položaj i ugled naše zemlje.

U tom interesu Republika Hrvatska nije samo nastavila, nego je i intenzivirala suradnju sa susjedima i svim zemljama u regiji u različitim područjima djelovanja, od gospodarske i kulturne suradnje do suradnje u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.

Iako je nastavljen proces demokratizacije društva i izgradnje demokratskih institucija, još uvijek smo suočeni s brojnim izazovima.

Državne institucije nedovoljno odgovaraju na naraslu prijetnju korupcije, organiziranog kriminala, na ugrožavanje opće sigurnosti građana i brojne druge prijetnje.

Stoga djelim mišljenje većine naših građana koji nisu zadovoljni funkcioniranjem pojedinih institucija vlasti, bilo na lokalnoj, bilo na državnoj razini. To prije svega utječe na slabljenje povjerenja u političke stranke, ali i državne institucije.

Uz to, postavlja se pitanje: Koliko je rad državnih institucija međusobno izbalansiran i usklađen, koliko one stvarno pridonose funkcionalnoj uspješnosti demokratske države?

Ako sustav, kakav imamo, više pogoduje gomilanju i otežavanju problema nego njihovu rješavanju, ako je, k tome skup, podložan korupciji i pogodniji nekompetentnima nego stručnima, onda je jasno da ga valja mijenjati. A mijenjati znači učiniti da bude djelotvorniji i u funkciji građana.

Zbog toga su i pokrenute brojne reforme, od reforme pravosuđa, državne uprave i obrazovanja do intenziviranja borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Iako smo svjedoci određenih rezultata u ovim reformama, nisam zadovoljan postignutim, kao ni većina naših građana.

I ovom prilikom ću ponoviti – zakoni su jedno! Njih treba donositi. Ali, oni su prazan okvir ako ih se ne poštuje i ne primjenjuje. Isto tako, zakoni moraju biti pravedni i moralni, utemeljeni na društvenim vrijednostima : radu, poštenju, toleranciji i solidarnosti.

Pred nama je izborna godina. Izbori su vrijeme polaganja računa, ali i vrijeme kada se otvara nova etapa budućnosti. Naši će građani ponovo imati mogućnost preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. Birajući stranke i njihove programe, građani su ti koji će odrediti glavni smjer našeg budućeg razvoja. Građani će, kao i uvijek do sada, znati ocijeniti vrijednost prošloga i predvidjeti prioritete budućega razvoja.

Brinući o stabilnosti političkih institucija, pozivam sve političke stranke da se u predizbornoj kampanji nadmeću kvalitetom izbornih programa i da vode računa o općim i državnim interesima.

To će biti najbolji način, ne samo iskazivanja slobodne volje građana, nego još jedna potvrda demokratske zrelosti hrvatskog društva.

Polazeći od životnih interesa naših građana, danas u prvi plan dolaze pitanja gospodarskog razvoja i rješavanja problema nezaposlenosti, s čim je povezan rast standarda i socijalna sigurnost građana.

Zbog toga, Hrvatska i može i mora ostvariti više stope ekonomskog razvoja od onih koje je ostvarila u prethodnim godinama. To je nedovoljno jer se moramo približiti prosjeku ekonomske razvijenosti Europske unije. Smatram da su stope ekonomskog rasta od 7 ili 8 posto za Hrvatsku ostvarive i da su to realna očekivanja.

No, da bismo to postigli, prije svega moramo provesti strukturne reforme. Uostalom, i hrvatski i inozemni ekonomski stručnjaci imaju takav stav.

Moramo ostvariti takav razvoj koji će potaknuti novo zapošljavanje i izvoz jer su to dva strateška cilja nove politike razvoja.

Ali pri tome želimo sačuvati i ”hrvatsku socijalnu državu”, iako u uvjetima ekonomske globalizacije to nije jednostavno.

Zbog toga moramo proglasiti ”rat siromaštvu” jer Hrvatska nema pravo na siromaštvo. Koristi od ekonomskog razvoja trebaju imati svi hrvatski građani.

Drugim riječima, kroz ekonomske i socijalne, posebice poreznu reformu potrebno je osigurati pravedniju raspodjelu nacionalnog bogatstva Hrvatske.

Siromaštvo se ne smije tolerirati jer ekonomski rast ima i moralnu i humanu dimenziju.

Ako je glavni izvor materijalnih i duhovnih dobara i društvenoga napretka čovjek, onda treba raditi na tome da pošteni rad bude poželjan, cijenjen i pravedno nagrađen.

Želim ponovo jasno reći: hrvatski radnik ne smije u svojoj državi imati osjećaj da je povrijeđen i ponižen, da je osiromašen i pokraden, da su mu uskraćena njegova ustavna, zapravo ljudska prava na rad i socijalnu sigurnost njega i njegove obitelji. Država, koja treba služiti svojim građanima, ne može se odreći svoje obveze da ta ustavna prava štiti i promiče, a druge joj ustanove i udruge, posebice sindikati i poslodavci, u tome mogu i moraju pomoći.

Zbog toga se zalažem za široko društveno suglasje o potrebi političkih, ekonomskih i socijalnih reformi koje će to u što skorije vrijeme omogućiti.

Na kraju, još jednom srdačno pozdravljam sve uzvanike i želim vam puno uspjeha u obavljanju vaših odgovornih dužnosti. Vama i svim građankama i građanima Republike Hrvatske želim sretan Božić i uspješnu Novu 2007. godinu.

Živjeli!