Gospodo predsjednici,
gospođe i gospodo,

Naše države, zemlje srednje Europe, zemlje članice Europske unije i one koje na to članstvo aspiriraju, suočene su danas s još jednim krupnim zadatkom. Osim što moraju raditi na očuvanju specifičnog srednjoevropskog identiteta, o čemu sam nešto rekao na našem sastanku prije godinu dana, one moraju i dati svoj doprinos redefiniranju identiteta ujedinjene Europe.

Time one će pomoći pri formuliranju odgovora na dva pitanja:

kakva je uloga Europe na svjetskoj političkoj sceni u svjetlu aktualnih političkih kretanja i,

drugo, kakva je naša uloga, dakle kakva je uloga središnje Europe u procesu širenja Europske unije.

Mada bi se moglo učiniti da je za ovaj naš krug koji se okupio u prekrasnom Salzburgu drugo pitanje važnije i značajnije, ja smatram da odgovor na njega u velikoj mjeri ovisi o tome kako odgovorimo na prvo pitanje. Stoga ću u narednih nekoliko minuta govoriti više o prvom pitanju i, naravno, pokušati naznačiti odgovor na njega.

Samo u naznakama: identitet Europe na početku 21. stoljeća mora biti kombinacija našeg zajedničkog povijesnog nasljeđa i na njemu zasnovanog iskustva, naših različitosti koje su i naše bogatstvo, naših nacionalnih, ali i nadnacionalnih interesa i, napokon, naše zajedničke, naglašavam: zajedničke vizije sutrašnjeg života u zajednici koja neae izbrisati nacionalne države, ali koja ae im dati novu dimenziju.

To o čemu govorim podrazumijeva i spremnost, i to dugoročnu, a ne ad hoc, od slučaja do slučaja, na formuliranje i provođenje zajedničke politike na mnogim područjima, prije svega na području vanjske politike i sigurnosti. Meni je potpuno jasno da tek moramo iskušati postojeće, ali i stvoriti, ako se zato ukaže potreba, nove mehanizme uskla?ivanja nacionalnih politika i europske politike. Mi moramo uspostaviti sklad između potrebe zadovoljavanja nacionalnih interesa, jer stvaranjem ujedinjene Europe oni neće netragom nestati, i zajedničkih interesa, odnosno interesa Europske unije.

Ključno je u svemu tome da ne upadnemo u zamku brzog zadovoljavanja nacionalnih – ja bih radije rekao ambicija, nego interesa, i to po cijenu potenciranja podjela koje danas postoje unutar Europe. Razgovorima i dogovorima ravnopravnih podjele treba prevladavati, a ne potencirati. Jačanjem europskih mehanizama jačat ćemo i sposobnost stvaranja zajedničkih političkih platformi, zajedničkih odgovora na izazove vremena u kojemu živimo.

Samostalna europska uloga na svjetskoj sceni neae se i ne treba se ostvarivati u rivalstvu s bilo kime. Ali, ta je uloga, baš kao i ujedinjena Europa, potrebna u kontekstu poticanja globalnog razvoja na svim područjima, jer će ujedinjena Europa već samim svojim postojanjem poticati ostale svjetske divove, one koji postoje i one koji se tek formiraju, na dalji razvoj, što znači i napredak.

Zemlje središnje Europe imaju u svemu tome svoju nesumnjivu ulogu. Osim svojim prepoznatljivim srednjoeuropskim identitetom koji jest i koji će ostati važnim dijelom opće-europskog identiteta, one mogu svojom međusobnom suradnjom, a i prevladavanjem određenih razlika koje su se, u kontekstu zbivanja u Iraku, među njima pokazale, utrti put prevladavanju tih razlika i uspostavljanju ravnoteže izme?u ciljeva nacionalnih politika i ciljeva zajedničke europske politike.

Mi, dakle, možemo postati model. Primijenjen na cjelinu ujedinjene Europe, one koja već postoji i one koja se još stvara uključivanjem država među koje spada i Hrvatska, taj model će ujedno biti i naš doprinos osposobljavanju Europe da u današnjem svijetu ostvari ulogu koja joj pripada – u interesu europskih zemalja, ali i u interesu šire međunarodne zajednice.

Naš cilj mora biti svijet mira, suradnje i stabilnosti, svijet ravnopravnosti i tolerancije. Europa i Europljani dosta su propatili od ratova, od primjene sile u ostvarivanju političkih ciljeva, od netolerancije – nacionalne, vjerske, rasne, političke, od ksenofobije i šovinizma. Upravo zato Europa je danas dužna i sebi i cijelom svijetu da postane šampion borbe za svijet kakav sam opisao.

Europa to može ostvariti samo ujedinjena. Eto, takvu Europu ja želim i za takvu Europu vidim mjesto i ulogu u suvremenom svijetu.

Hvala!