24.11.2000. - Zagreb, Hrvatska - Zagrebački summit

Govor predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića

 

Poštovani gospodine predsjedavajući Europske unije,
Poštovana gospodo i gospođe predsjednici,
premijeri i ministri,
gospođe i gospodo,
uvaženi gosti,

Osobito mi je zadovoljstvo pozdraviti Vas na početku skupa koji će u diplomatske anale ući pod imenom Zagrebački summit i koji će, uvjeren sam u to, zahvaljujući našim zajedničkim naporima biti zapamćen kao novi korak naprijed u procesu približavanja jugoistočne Europe Europskoj uniji, i normaliziranju prilika u ovom dijelu svijeta.

Republika Hrvatska potpuno je svjesna kako ne može biti potpunog i trajnog mira i sigurnosti na njenim granicama toliko dugo dok mir i sigurnost ne vladaju i u svim zemljama u njenom okruženju. Iskreno želimo da ovaj prostor, koji se na žalost doživljavao kao prostor nepovjerenja i razaranja, postane jedan od najstabilnijih dijelova Europe. Mi smo spremni toj stabilizaciji dati svoj maksimalni doprinos. Odlučni smo uložiti i dodatne napore kako bismo kroz partnerske odnose, i sa susjedima i s međunarodnom zajednicom, pridonijeli stvaranju sigurne, napredne i cjelovite Europe.

Imajući to u vidu pozdravili smo, a ja sam to u ime Republike Hrvatske i prvi učinio, početak procesa promjena u susjednoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, odnosno u Srbiji. Politika koju je kreirao režim Slobodana Miloševića i koju je taj agresivni režim nametao oružjem, najprije Sloveniji, potom Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i napokon Kosovu, izazvala je niz ratova koji su iza sebe ostavili trag smrti i razaranja. Ti su ratovi ostavili pečat neizbrisivih posljedica na najmanje jednu generaciju, devastirali njihova gospodarstva, i natjerali da u Europi krajem 20. stoljeća milijuni ljudi izgubi svoje domove i odu u progonstvo.

Pri uklanjanju posljedica rata, obilježenog genocidom i etničkim čišćenjem, utvrđivanje odgovornosti na svim razinama ima upravo nemjerljivu ulogu. U tom je kontekstu suradnja s Međunarodnim sudom u Haagu nezaobilazna, baš kao što je nezaobilazno i stvaranje uvjeta za siguran i dostojanstven povratak svih izbjeglih i prognanih. Da budem do kraja jasan: bez pune suradnje s Haaškim sudom, bez individualiziranja krivnje, čime se onemogućava stvaranje fame o kolektivnoj krivnji bilo kojeg naroda, i bez povratka izbjeglih i prognanih - iluzorno je uopće i govoriti o bilo kakvom normaliziranju odnosa.

Nedavne promjene u Srbiji, odnosno u Saveznoj Republici Jugoslaviji, daju nam nadu da napokon možemo prići konačnom stabiliziranju ovog prostora. U tom smislu, od novih vlasti u Beogradu očekujemo, siguran sam ne samo mi u Hrvatskoj, da se na primjeren način, jasno distanciraju od Miloševićeve politike. Neki signali koje smo dobili navode na optimizam. Nadamo se da je taj optimizam opravdan i utemeljen. Novim vlastima u SRJ želimo puno snage i strpljenja u provedbi potrebnih reformi.

Ova će godina završiti nizom vrlo značajnih promjena u političkoj dinamici na našim prostorima, koje su rezultat prije svega demokratske zrelosti građana, ali i sustavne potpore međunarodne zajednice. Izbori i promjene u Hrvatskoj, izbori u SRJ, lokalni izbori na Kosovu, nedavni izbori u Bosni i Hercegovini, potvrđuju da u novo stoljeće ulazimo s novim vizijama, i da je vrijeme ispred nas, vrijeme nade i izgradnje boljih životnih uvjeta za svakog građanina. To nije samo mogućnost pred nama, već prije svega naša obaveza.

Suradnja država susjeda prirodna je, logična, i te kako korisna za svaku od njih. Stoga Hrvatska iskreno prihvaća regionalnu suradnju i spremna je i dalje sudjelovati u stvaranju uvjeta za uspostavljanje kvalitetnih odnosa među državama koje dijele iste ciljeve.

No, i ovom prilikom, moram jasno reći da Hrvatska - prihvaćajući regionalnu suradnju kao potrebu i izraz vlastitih interesa - ne želi postati zarobljenikom regije i tako ostati zatvorenom unutar njenih granica. Regionalna suradnja ne smije biti sama sebi svrhom, nego tek jedna od stepenica na, nadam se, ne previše dugom putu prema Europskoj uniji. Spomenuo sam već međunarodnu zajednicu.

U njenom sklopu zemlje Europske unije igrale su i igraju značajnu ulogu u višegodišnjim naporima za prevladavanje posljedica rata - u svim njegovim aspektima. U tom kontekstu vidim i Zagrebački summit kojemu imam čast supredsjedati zajedno s uvaženim predsjedavajućim Europske unije i predsjednikom Francuske Republike, Jacquesom Chiracom.

U njegovom održavanju u Zagrebu može se prepoznati čvrsta usmjerenost Unije za nastavljanje, pa i jačanje napora koji će biti okrunjeni ulaskom zemalja uključenih u Proces stabilizacije i pridruživanja u njeno članstvo. Istodobno je i priznanje Hrvatskoj i njenim naporima na putu pune demokratizacije i europske integracije. Svjesni smo naše odgovornosti i preuzimamo je s pouzdanjem.

Želio bih iskoristiti ovu prigodu i pozdraviti važne i korjenite reforme što ih je inicirala i što ih provodi Europska komisija . Uvjeren sam da takvu moju ocjenu dijele i visoki predstavnici zemalja regije koji su se danas ovdje okupili. Siguran sam da će se složiti sa mnom i kada izražavam zadovoljstvo novim programom, CARDS, koji je namijenjen pružanju financijske podrške zemljama regije. Dodao bih samo, kako je upravo od životne važnosti da odobrena sredstva što prije stignu do onih kojima su namijenjena i da budu privedena svrsi.

Još su stari Rimljani govorili: BIS DAT QUI CITO DAT, odnosno : dvostruko daje, tko brzo daje.

Zaključno: što očekujemo i što bismo trebali očekivati od Zagrebačkog summita? Mislim da od ovog našeg sastanka treba očekivati postavljanje jasnih načela na kojima će se graditi odnosi zemalja regije, potvrdu kriterija koje svaka zemlja mora ispuniti da bi se kvalificirala za postupak primanja u Europsku uniju i jasnu poruku građanima tih zemalja da su one dobrodošle u Uniju - onom brzinom kojom su za to sposobne dakle individualno, ili, kako ja to volim reći, u regati, a ne u konvoju.

Zagrebački summit će pokazati da u ovom trenutku vjerojatno više ne možemo, a manje - ne smijemo.

Hvala!