AKTUALNO STANJE I PERSPEKTIVE RAZVOJA RH 

Poštovani časnici, dočasnici, vojnici,
Polaznici i djelatnici Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“,
Gospođe i gospodo,

I ove godine sa zadovoljstvom sam prihvatio vaš poziv da vam pojasnim svoja stajališta o aktualnom trenutku u našoj državi i iznesem svoje stavove i promišljanja o perspektivama razvoja Republike Hrvatske.
Naša zemlja danas se nalazi u vrlo osjetljivom razdoblju svoga razvoja. Recesija i kriza postale su dio i naše svakodnevice. Svjesni smo da je to posljedica globalnih, svjetskih kretanja, ali i rezultat tranzicije koju Republika Hrvatska prolazi na svom putu prilagođavanja euroatlantskim i europskim standardima.
Moderna Hrvatska ima jasnu europsku perspektivu utemeljenu na antifašizmu i obranjenu u Domovinskom ratu.
I zato ću svoje izlaganje započeti podsjećanjem na činjenice koje neki u našem društvu namjerno iskrivljuju, zaboravljaju ili ne prihvaćaju. Antifašizam je isključivo bio odgovor slobodoljubivog svijeta na pokušaj da se povijest izgrađuje na nacionalističkom i rasnom imperijalizmu. Porazio je fašizam u svim njegovim pojavnim oblicima i omogućio stvaranje novog svjetskog poretka. Mlade generacije treba učiti o povijesnim činjenicama iz toga vremena i važnosti antifašističkog pokreta.
U isto vrijeme odgovornost za zločine koji su tijekom ratova počinjeni mora biti individualizirana i procesuirana. To sam u svojim brojnim istupima isticao, pa to naglašavam i danas.
Ali naglasit ću i ovo: nedopustivo je u političkom i svakom drugom djelovanju, pozivanje na pokrete s tim i takvim karakteristikama i simbolima.
S druge strane, u vrijeme stvaranja hrvatske države, kada su se branitelji, među kojima su mnogi od vas, borili kako bi Republiku Hrvatsku obranili od nametnute velikosrpske agresije i tako stvorili mirnodopske uvjete za njen daljnji razvoj, neodgovorni pojedinci počinili su ratne zločine, dok su drugi svoje privilegirane položaje iskoristili za privatizacijsku pljačku i ratno profiterstvo.
A da Republici Hrvatskoj i njenim građanima ne bi ostao trajni teret negativnosti toga vremena, tijekom svog mandata, pa i danas insistiram na rasvjetljavanju svega onoga što onemogućava prihvaćanje Republike Hrvatske kao zemlje vladavine prava, demokracije, ljudskih i manjinskih prava. Što joj priječi da postane punopravna članica zajednice europskih naroda i uključi se u zajedničke ekonomske i sigurnosne saveze.
Svjedoci ste da sam zbog tih svojih stavova bio izložen javnim napadima i to ne samo od onih koji su u navedenim radnjama sudjelovali, već i od onih koji su u ime osobnog uvijek spremni zanemariti opće dobro.
Od onih koji ne prihvaćaju činjenicu da je uloga demokracije omogućavanje zdravog političkog natjecanja radi nalaženja najboljih rješenja. U tome im je često u pomoći bila politička ili interesna grupacija kojoj su pripadali ili izravan hijerarhijski položaj koji su uživali.
Danas sam jednako kao i vi svjedok kako se insistiranje na izgradnji vrijednosnih sustava i institucija za njihovo provođenje isplatilo. To još uvijek ne znači da je proces reformi u Republici Hrvatskoj završen. Još uvijek smo pod prismotrom međunarodne zajednice koja zahtjeva bezrezervnu suradnju s međunarodnim institucijama. Koja zahtjeva uvođenje europskih standarda, stvarni obračun s korupcijom, transparentnost, sređivanje stanja u pravosuđu, smanjenu i učinkovitiju upravu i policiju. I stoga mi s provođenjem reformi nastavljamo. Kako to često običavam reći, ne zbog međunarodne zajednice već zbog nas samih. Republika Hrvatska se bliži ostvarivanju ciljeva svoje vanjske i sigurnosne politike. Međutim, suočeni smo s blokadom Republike Slovenije za koju ne nalazimo opravdanja.
Otezanje s ratifikacijom pristupnog protokola za ulazak u NATO savez i blokada pregovora za ulazak u Europsku uniju zbog neriješenog bilateralnog pitanja - pitanja granice došli su do točke u kojoj mogu ozbiljno narušiti odnose dviju susjednih zemalja.
Republika Hrvatska prihvatila je posredovanje kako bi se što prije pronašlo zadovoljavajuće rješenje zasnovano na međunarodnom pravu. Deblokada pregovora nije više samo pitanje Republike Hrvatske nego i cijele regije. Time se jasno šalje poruka da li Europa želi jugoistočnu Europu u svome okrilju ili ne. Jer samo europeizacija regije donosi njenu dugoročnu stabilnost.
U isto vrijeme svjesni smo da se glavni vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske ostvaruju u trenutku koji nije najpovoljniji za Republiku Hrvatsku. Pod ovim mislim na trenutnu globalnu ekonomsku krizu čije se posljedice počinju osjećati.
U ovim okolnostima mora se ozbiljno promisliti kako oblikovati daljnji razvoj Republike Hrvatske. Pri tome se ne smije zaboraviti jedna ključna činjenica - članstvo u euroatlantskim integracijama kao i sve druge mjere koje se poduzimaju nisu cilj sam za sebe. One su sredstvo koje se treba upotrijebiti za ostvarivanje temeljnog cilja - sigurnog i stabilnog političkog i ekonomskog razvoja Republike Hrvatske, ostvarivanja dobrobiti i sigurnosti svih njezinih građana.
Trenutna globalna ekonomska kriza s jedne strane predstavlja veliki problem za Republiku Hrvatsku. Međutim, kriza ne znači uvijek samo i isključivo negativnost. To jasno treba reći našim građanima i osloboditi ih osjećaja nesigurnosti koji je zavladao.
Zato vjerujem kako je kriza, bez obzira koliko nas snažno pogodila, ujedno i prilika da se pokrene novi razvojni ciklus u kome će se ispraviti pogreške i propusti nastali u dosadašnjem procesu političke, ekonomske i socijalne tranzicije u Republici Hrvatskoj.
Ako se uvide dosadašnje pogreške i na temelju te analize odlučno poduzmu bolni, ali neophodni koraci, moguće je pokrenuti promjene koje će Hrvatskoj donijeti stabilnost i prosperitet. Hrvatska mora uravnotežiti proračun kako bi se izbjegle ozbiljne i dugoročno negativne posljedice krize. Mora se uskladiti javna potrošnja s prihodima. Korisnici državnog proračuna, ali i svi drugi, moraju uvesti mjere štednje. Nije prihvatljivo rješenje koje predviđa samo štednju na potrošnji, jer bez potrošnje nema proizvodnje, a bez proizvodnje nema plaća. Vlada bi trebala pronaći mehanizme snažnog rasterećenja gospodarstva i zadržati, koliko je to moguće, sadašnju razinu gospodarske aktivnosti i zaposlenosti.
Međutim, kako bismo mogli planirati i provoditi neophodne promjene trebamo razumjeti i globalni kontekst u kome se kriza događa. Ova kriza predstavlja kraj gotovo tri desetljeća neoliberalnog kapitalizma. Kapitalizma u kome financijski sektor nije imao regulatore i u kome je neodgovorna ekonomska politika država čije ekonomije utječu na svjetska kretanja dovela do sadašnjeg stanja.
Praksa je pokazala kako je tržište zanimao samo profit do kojeg se trebalo doći pod svaku cijenu. Zaboravilo se na socijalnu pravdu i uravnoteženi i održivi razvoj pojedine društvene zajednice, uključujući i cjelokupnu svjetsku zajednicu. Sada slijede značajne promjene.
Država će morati preuzeti ulogu regulatora i kontrolora ekonomskih i financijskih tokova, jer upravo se od nje ovih dana najviše očekuje. Morat će se izgraditi „suvremena financijska arhitektura“ i uspostaviti kontrolni mehanizmi nad makroekonomskim pokazateljima država iz kojih je kriza potekla. Primjer za to su mjere koje se poduzimaju u Sjedinjenim američkim državama i Europskoj uniji.
Međutim, iako su sve ekonomski najrazvijenije zemlje svijeta protiv protekcionizma, svjedoci smo mjera koje poduzimaju prvenstveno u zaštiti nacionalnih ekonomija. Za manje razvijene zemlje to nije ohrabrujuće. Razvijeni moraju biti svjesni da niti u Hrvatskoj, niti u bilo kojoj njoj sličnoj zemlji, neće biti moguće očekivati brže pomake u razvoju gospodarstva bez njihovog sudjelovanja.
Drugi korak koji ćemo morati provesti je poticanje reindustrijalizacije Hrvatske. Bez jačanja proizvodnje nema stvaranja nove vrijednosti. Sam turizam nije dovoljan, a trgovina ne može predstavljati osnovu za ekonomski razvoj Hrvatske. Energetska neovisnost predstavljat će također važan uvjet jačanja proizvodnje.
Treći korak je revitalizacija poljoprivrede. Treba se spriječiti rasprodaja poljoprivrednog zemljišta i izvora vode, spriječiti davanje državnih poticaja tvrtkama kojima oni nisu potrebni, te kazniti eventualnu zloupotrebu državnih poticaja. Hrana i voda bit će strateški resursi u 21. stoljeću i imat će značenje koje danas imaju nafta i plin.
Stoga uvođenje reda u poljoprivredu nije samo jedna od mjera ekonomskog oporavka. To je zaštita i razvijanje strateških resursa važnih za budućnost Hrvatske. U kontekstu omogućavanja daljnjeg razvoja Hrvatske treba promatrati i predstojeći ulazak Republike Hrvatske u punopravno članstvo NATO saveza.
Članstvo u NATO-u ne znači samo ostvarivanje jednog od dva strateška cilja hrvatske vanjske i sigurnosne politike i ne može se svesti samo na dugoročno postizanje sigurnosti Republike Hrvatske. Ono je i priznanje svima vama, od vas koji educirate kadrove za dužnosti u obrambenom sustavu do vas koji ste svojim djelovanje u brojnim mirovnim misijama doprinijeli prepoznatljivosti Republike Hrvatske kao pouzdanog partnera, do svih ostalih koji će sutra nastaviti rad na izgradnji obrambenog sektora i diljem svijeta, u ime Republike Hrvatske i njenih Oružanih snaga, obnašati različite dužnosti.
Oružane snage Republike Hrvatske nastaviti će s provedbom preustroja i uspostavom planirane organizacijske strukture, te koliko god će to biti moguće s aktualnim projektima opremanja i modernizacije. Modernizacija i opremanje za koju smo se opredijelili Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske ipak će biti usporena zbog smanjenja proračunskih sredstava uzrokovanih krizom. U svjetlu te činjenice od svih vas očekivat će se još veće zalaganje i odgovornost.
Razvojem osobnih sposobnosti i izvrsnosti u obrazovanju morat ćete nadoknaditi nedostatke uzrokovane smanjenim tehničkim sposobnostima. Ali to nas ni u kom slučaju neće onemogućiti u ispunjavanju partnerskih ciljeva i preuzetih obveza nakon ulaska u NATO savez.
Republika Hrvatska postaje članica Saveza u trenutku velikih promjena na području europske sigurnosti. Te promjene tražit će njezino još veće angažiranje u izgradnji nove europske sigurnosne arhitekture, te stabilizaciju našeg neposrednog susjedstva. Travanjski summit NATO-a otvara novu stranicu u odnosu SAD-a i europskih saveznika. U idućih nekoliko godina može se očekivati intenzivan rad obiju strana na redefiniranju transatlantskog odnosa, što će uključivati i uspostavu novog odnosa između NATO-a i Europske unije na sigurnosnom području.
Mnogi znakovi ukazuju kako će obje organizacije usredotočiti napore na stabilizaciju europskog područja. Pod tim mislim na područje šire Europe, odnosno područje koje obuhvaća istočni dio europskog kontinenta, crnomorsko područje i Kavkaz do središnje Azije, veći dio Bliskog istoka i Afriku do područja ekvatorijalne Afrike.
Svi ti procesi odrediti će oblik europske sigurnosne arhitekture u prvoj polovici 21. stoljeća. Stoga je za Republiku Hrvatsku od strateške važnosti da aktivno sudjeluje u ovim procesima, te da kroz djelovanje u okviru NATO-a, te paralelnim uključivanjem u zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske Unije, utječe na stabilizaciju ne samo neposrednog susjedstva već i područja šire Europe.
Promjena administracije u Washingtonu vrlo vjerojatno će dovesti i do većeg angažiranja SAD-a u stabilizaciji ovog dijela europskog kontinenta. To je prilika za Republiku Hrvatsku da se nametne kao nezaobilazan partner svima onima koji žele stabilizaciju područja bivše Jugoslavije.
U tom kontekstu, Republika Hrvatska vidi mogućnost ponovnog pokretanja snažne akcije međunarodne zajednice radi pronalaženja rješenja za postojeća krizna žarišta u regiji, te posebno u stabilizaciji Bosne i Hercegovine.
Strateški hrvatski interes je postojanje i opstanak Bosne i Hercegovine kao cjelovite i stabilne države. Upravo njena stabilizacija može predstavljati područje na kojem će se vidjeti operacionalizacija novog odnosa NATO saveza i Europske unije.
Poštovane dame i gospodo,
želio bih na kraju naglasiti kako je danas svima jasno da Republika Hrvatska slijedi put euroatlantske perspektive. Ti procesi jednostavno ne bi smjeli biti zaustavljeni. Naša je želja da se ostvare što prije.
Zahvaljujem na pažnji i ostajem otvoren za vaša pitanja.