Poštovani sudionici Sastanka na vrhu,

Ekscelencije,

Gospođe i gospodo,

Rijetka je prilika da u krugu zemalja članica i potencijalnih članica Europske unije možemo voditi otvorenu i prijateljsku, a samim time i konstruktivnu raspravu o aktualnim pitanjima današnje Europe.

Mi smo svjesni da naša unutrašnja i bilateralna pitanja nisu uvijek ni regionalna, pa ni europska. Ali isto tako smo svjesni da su sva naša regionalna pitanja ujedno i europska. Jer, ona su razvojna, a i tiču se stabilnosti cijelog kontinenta.

Neosporna je istina da je naša regija dugo bila turbulentno područje. Sa zadovoljstvom možemo konstatirati da je učinjen veliki napredak u smjeru suživota i suradnje.

Međunarodni mehanizmi značajno su pridonijeli smirivanju stanja na našim prostorima. Ali, mi se još uvijek oporavljamo od posljedica rata. Jer, rat nije ostavio samo razorene kuće i uništene živote - on je ostavio prazninu, prostor u kojem je ponovno trebalo graditi povjerenje i suživot.

Paralelno s krizom koja je kulminirala višegodišnjim ratnim operacijama na našim prostorima, cijela se regija našla i u političkoj, društvenoj i ekonomskoj tranziciji.

U tim dvostrukim previranjima, europski Proces stabilizacije i pridruživanja dao je, uz političku, tehničku i financijsku podršku Unije politički i praktični okvir za transformaciju koja se još uvijek odvija u regiji.

Zahvaljujući tom procesu, koji je nužan put prema članstvu u Europskoj uniji, dana je šansa svima da se postepeno prilagode europskim standardima - demokracije, gospodarstva i politike, a osobito pravne države.

Tijekom ovih godina sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije krenule su istim smjerom – putem članstva u europskim i atlantskim integracijama. Taj put nije ni za koga lagan, ali niti jednako brz.

Slovenija je već postala članicom, Hrvatska upravo vodi pregovore koje će nastojati završiti do kraja iduće godine, Makedonija je zemlja-kandidat, Crna Gora pregovara o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina bi trebala uskoro zaključiti Sporazum, a Srbija nastaviti pregovore kad za to ispuni uvjete.

Naš sastanak održava se upravo u vrijeme kada svi međunarodni čimbenici traže rješenje za pitanje Kosova. Jer, dugoročno rješenje toga pitanja jedno je od ključnih za trajnu stabilnost naših prostora.

U interesu je svih nas da se pitanje Kosova riješi pravično i na obostrano prihvatljiv način.

Ahtisaarijev plan može predstavljati dobru podlogu za pregovaranje i nalaženje rješenja koje u konačnici treba stvoriti povoljnije uvjete za brži demokratski razvoj i na Kosovu i u Srbiji.

I ovom prilikom želim naglasiti - velika je odgovornost na političarima Kosova i Srbije da se taj proces mirno privede kraju. Na ispitu je demokratska zrelost i na Kosovu i u Srbiji, kao i svijest o tome koliko je demokratski rasplet važan ne samo za Kosovo, nego i za Srbiju, ali i za stabilnost i napredak u cijeloj regiji.

Možda sve zemlje regije i nemaju jednako stanovište o konačnom ishodu, ali bi bilo važno da sve zemlje regije imaju jednako stanovište o načinu rješavanja ovog pitanja.

Srbija nakon posljednjih izbora, posebnom političkom vještinom nastoji održati demokratsko usmjerenje i mi to svakako podržavamo. No, problem je Srpska radikalna stranka koja u svojem programu ima granice Velike Srbije po sredini Hrvatske, što je nastavak politike Slobodana Miloševića. Očekujemo da će Srbija imati dovoljno demokratskog kapaciteta da takva politika ne dobije svoju afirmaciju.

Stanje u Bosni i Hercegovini i dalje je složeno. Razumljiva je i uvijek potrebna poruka međunarodne zajednice da snage u Bosni i Hercegovini moraju same iznaći rješenje. Ali, ona je u ovoj situaciji teško provediva.

Daytonski sporazum koji je samo zaustavio rat, nije uspostavio mehanizme moderne i efikasne države. Isto tako, svjesni smo, ako se situacija ne riješi dugoročno kvalitetno, BiH može postati ozbiljan regionalni problem.

A kao jedna od strana potpisnica Daytonskih sporazuma, ali i kao susjedna zemlja, Republika Hrvatska je zainteresirana za razvoj BiH, te njezino formiranje kao stabilne, jedinstvene, demokratske i multietničke države.

Proces za stabilizaciju i pridruživanje donio je u regiju izuzetno povoljan vjetar. On zagovara individualni pristup, što znači vrednovanje dostignuća na pojedinačnoj osnovi, ali, što je osobito značajno, donio je obavezu regionalnog pristupa, koji upućuje nas, zemlje regije, da međusobno surađujemo.

Vjerujem da će ta zajednička suradnja jednoga dana biti i ključ oporavka naše regije, te da ćemo na zdravim osnovama graditi u budućnosti naše međusobne odnose i odnose s europskim državama.

I na kraju, zahvaljujem domaćinu na sjajnoj organizaciji.