26.09.2008. - Brijuni

Govor predsjednika Mesića na Konferenciji načelnika glavnih stožera A-3

 

Poštovani načelnici i zamjenici načelnika Glavnih stožera,
Zapovjednici zapovjedništava,
Uvaženi gosti,
Dame i gospodo,

Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti Vas na ovoj konferenciji, organiziranoj u sklopu Američko-jadranske povelje. Sam cilj ove konferencije, razmjena iskustava u transformaciji oružanih snaga zemalja članica ove inicijative, s posebnim naglaskom na pripreme za sudjelovanje u međunarodnim operacijama pod vodstvom NATO-saveza, važan je i u odnosu na definiranje buduće suradnje.
Koristim se ovom prilikom da pozdravim i predstavnike oružanih snaga zemalja koje nisu članice Američko-jadranske povelje, a koje pružaju značajnu potporu i pomoć zemljama članicama.
Posebno bih pozdravio predstavnike oružanih snaga baltičkih država, čija je suradnja na vojnom području, uspostavljena kao dio priprema njihovih država za postizanje članstva u NATO- savezu, poslužila kao inspiracija za pokretanje inicijative A3.
Ova konferencija također je dokaz uspješnosti procesa, pokrenutog prije pet godina. Međutim, od samog početka Američko-jadranska povelja imala je širi cilj od poticanja obrambene suradnje njezinih članica kao potpore njihovim naporima za postizanjem punopravnog članstva u NATO-savezu. Poticanje navedene suradnje imalo je pozitivan učinak na razvijanje svekolike regionalne suradnje, a time i jačanje regionalne sigurnosti u ovom dijelu Europe.
Sve tri zemlje u okviru A3 ubrzale su reforme svog obrambenog sektora, nastavile su s političkim i ekonomskim reformama te reformom cjelokupnog sigurnosnog sektora. Time su istodobno postigle nekoliko rezultata.
Podigle su razinu sposobnosti oružanih snaga za buduće članstvo u NATO-savezu.
Osposobile su oružane snage za sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama.
Uključile su se u zajedničke projekte, poput slanja zajedničkog medicinskog tima u Afganistan.
Djelovanje A3 imalo je i pozitivan utjecaj na regionalnu sigurnost kroz poticanje regionalne suradnje triju članica, te davanjem pozitivnog primjera drugim državama regije koje teže članstvu u NATO-savezu i Europskoj uniji. Tu prvenstveno mislim na Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru.
Rezultat svih tih napora danas je jasno vidljiv: dvije od tri članice Američko-jadranske povelje, za očekivati je, slijedeće godine postat će članice NATO-saveza. Iskreno se nadam da će i treća članica, Makedonija, vrlo brzo postati članica Saveza. Svojom suradnjom u okviru Američko-jadranske povelje, ali i drugim aktivnostima, Makedonija je pokazala da je njezin obrambeni sustav pripremljen za članstvo u NATO-savezu.
Nadam se da će politički problemi, koji su spriječili upućivanje pozivnice Skopju na nedavno održanom summitu NATO-a u Bukureštu biti ubrzo prevladani, te da će i Makedonija postati punopravna članica Saveza. To je i hrvatski interes, pa će Republika Hrvatska nastaviti pružati potporu makedonskim težnjama za članstvo u NATO-savezu.
Danas kada se pobroje svi dosadašnji uspjesi može se postaviti pitanje: je li Američko-jadranska povelja potpuno ispunila svrhu svog postojanja? Na prvi pogled odgovor bi bio potvrdan. Međutim ne mogu se potpuno složiti s tom tvrdnjom.
Još prije dva stoljeća, Thomas Jefferson je rekao: cijena slobode je vječita budnost. Mi u Hrvatskoj smo svjesni cijene koju smo u proteklom desetljeću platili da bismo stekli slobodu i stvorili nezavisnu državu.
Posljedice rata nisu vidljive samo po broju ljudskih žrtava, već i u usporavanju političkog i ekonomskog razvoja Republike Hrvatske. Da se to više ne bi ponovilo, želimo osigurati stečenu slobodu i nezavisnost.
To je moguće ostvariti borbenom spremnošću naših oružanih snaga ali i suradnjom sa drugim zemljama, a posebno s našim susjedima.
Priroda sigurnosnih prijetnji i ugroza na početku 21. stoljeća takva je da ni jedna država samostalno ne može pronaći odgovor na prijetnje kao što su međunarodni terorizam, organizirani kriminal, etnički sukobi, ilegalne migracije, prirodne katastrofe i tehnološke nesreće. Zbog toga je strateški cilj vanjske i sigurnosne politike Republike Hrvatske članstvo u NATO-savezu i Europskoj uniji.
Ove dvije organizacije predstavljaju okvir u kome će Republika Hrvatska dugoročno ostvariti svoju sigurnost.
Republika Hrvatska će se ulaskom u NATO morati još više angažirati, kako u stabilizaciji svog neposrednog susjedstva, tako i u zajedničkim naporima NATO-saveza i Europske unije u stabilizaciji prostora oko europskog kontinenta, područja šire Europe, odakle sada dolaze glavne prijetnje za europsku sigurnost.
Pogledajmo i situaciju u neposrednom susjedstvu Republike Hrvatske. Premda su ratovi na području bivše Jugoslavije zaustavljeni u proteklom desetljeću, cijela regija još nije stabilizirana. Jedan od mehanizama koji mogu olakšati dalje djelovanje Republike Hrvatske je i Američko-jadranska povelja.
Na sigurnosno-obrambenom području Američko-jadranska povelja dala je rezultate i u okviru jačanja regionalne suradnje, te je time postala jedan od mehanizama stabilizacije ovog prostora.
Kao što sam već rekao, ne sumnjam da će Makedonija vrlo brzo postati članicom NATO-saveza. I druge dvije države iz našeg susjedstva - Bosna i Hercegovina te Crna Gora – izrazile su želju za članstvom u Savezu. Također, potrebno je ostaviti otvorena vrata i za članstvo Srbije, ako ona u budućnosti izrazi želju za takvim korakom.
Ti razlozi, kao i potreba nastavljanja jačanja međusobne suradnje i povjerenja zemalja regije na obrambenom području, jasno upućuju na to kako je A3 i dalje potrebna inicijativa koju treba nastaviti razvijati.
Republika Hrvatska na području Jugoistočne Europe želi biti primjer drugima, nastavljajući procese suradnje i nakon svog ulaska u NATO-savez.
Očekujem da će razgovori i razmjena iskustava koji će se u sklopu ove konferencije voditi u sljedeća dva dana pridonijeti unaprjeđenju i daljnjem proširivanju suradnje uspostavljene u okviru Američko-jadranske povelje.
Hvala!