Gospođo ministrice,
gospođe i gospodo,
uvaženi gosti,

Drago mi je što danas ovdje, u Zagrebu, mogu pozdraviti predstavnike država – stranaka Ottawske konvencije. Činjenica da se vaša šesta konferencija održava upravo u Hrvatskoj, jedinstveno je priznanje našoj zemlji. Da budem precizan: ja u tome vidim izraz priznanja međunarodne zajednice naporima Republike Hrvatske u protuminskom djelovanju, naravno i rezultatima što smo ih na tome području do sada postigli. U isto vrijeme to nam je i poticaj da nastavimo s vrlo odgovornim i neizrecivo važnim poslom u kojemu imamo i pomoć međunarodne zajednice, ali u kojemu smo glavninu obavljali i obavili sami.
Upravo vama nema potrebe elaborirati nužnost strogog provođenja zabrane upotrebe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina, kao i potrebu njihovoga uništavanja. Jednako tako, upravo nama u Hrvatskoj, poslije bolnih iskustava nedavnih ratova, nije potrebno objašnjavati kakvu opasnost predstavljaju protupješačke mine. Znali smo to u vrijeme rata, suočavamo se bolno često s upozorenjima i podsjećanjima na tu opasnost i danas, kada je rat već godinama iza nas.
U regiji mine nisu opasnost samo u Hrvatskoj. Stoga je ono što Hrvatska radi na polju razminiravanja, ali i zabranjivanja proizvodnje i skladištenja protupješačkih mina, dobar primjer i za zemlje oko nas koje također nisu bile pošteđene rata, ali i poziv tim zemljama da pođu, odnosno da idu tim istim putem. Dapače, mislim da bismo mi na području protuminskog djelovanja mogli odigrati na neki način i vodeću ulogu. Hrvatska je naime prošla put od zemlje koja je bila žrtva do države koja pomaže drugima koji su u ulozi isto takve žrtve. Mi možemo i mi hoćemo pomoći, jer dobro znamo o kakvoj je opasnosti riječ.
Dozvolite mi da iskoristim priliku i da u tome kontekstu samo kao primjer navedem činjenicu da su dvije hrvatske tvrtke razvile svoje, vrlo moderne i djelotvorne strojeve za razminiranje koji su u svijetu dobili zasluženo priznanje. Dakle, imamo što ponuditi, imamo i znanje i spremni smo to što znamo i što smo naučili podijeliti s drugima. Mi možemo, neću pretjerati ako to kažem, preuzeti jedinstvenu ulogu mosta između miniranih zemalja i zemalja donatora.
Minama su posuta, zapravo zagađena, kontaminirana, velika prostranstva u nizu zemalja, u prvome redu u Africi i Aziji. Posljednji ratovi na tlu Evrope u dvadesetome stoljeću uvrstili su na žalost i moju zemlju, Hrvatsku, u red takvih država. Bilo je krajnje vrijeme da se na razini cijele međunarodne zajednice postigne sporazum kojim će se zabraniti proizvodnja, skladištenje, transport i upotreba protupješačkih mina, odnosno kojim će se dogovoriti njihovo uništavanje. To je upravo cilj i svrha Otavske konvencije. Ponosan sam što je Republika Hrvatska, kao dvanaesta po redu, ratificirala tu konvenciju samo nekoliko mjeseci poslije njezina potpisivanja, u travnju godine 1998.
Sve zemlje – stranke Otavske konvencije preuzele su veliku obvezu i ne želeći da budem na bilo koji način patetičan, moram reći da je poštivanje i ispunjavanje te obveze doslovno u interesu cijeloga čovječanstva. Republika Hrvatska, kao zemlja koja nakon ovoga šestog sastanka preuzima predsjedanje Konvencijom dat će svakako maksimalni doprinos ostvarivanju ciljeva zbog kojih je Konvencija i stvorena.
Zaključno, nadam se da mi nećete zamjeriti ako kažem nešto, što strogo formalno i ne spada u okvir razgovora na ovome sastanku. Ja, međutim, ne mogu ni zanemariti, ni zaboraviti ljudske tragedije prouzrokovane minama, ne mogu zaboraviti žrtve mina širom svijeta. Stoga koristim i ovaj forum da uz poziv na strogo poštivanje zabrane proizvodnje i upotrebe protupješačkih mina, pozovem i na organiziranu, usklađenu i kontinuiranu skrb za žrtve toga oružja.
Mi se borimo protiv oružja, ali kao ljudi ne smijemo zaboraviti one koji su bili žrtve toga oružja. Znam da se i na tome radi, ali ne mogu a da još jednom ne upozorim na važnost i toga aspekta bavljenja minama i njihovim posljedicama.
Želim vašoj konferenciji uspješan rad, a svima nama želim uspjeh u borbi ne samo protiv ovoga oružja, nego u borbi za svijet u kojem oružje neće ni dominirati, ni diktirani, za svijet mira i stabilnosti u kojemu će biti moguće fokus premjestiti s proizvodnje oružja na razvoj. I nemojte reći da je to san. Ne tako davno i sve ono što znači i podrazumijeva Otavska konvencija moglo se činiti kao san. A ipak, taj se san pretvorio u stvarnost.
Još jednom – mnogo uspjeha i nastavite s vašim radom na dobrobit svih zemalja i svih ljudi ovoga svijeta.
Hvala.