Poštovane dame i gospodo,
Poštovane pripadnice i pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske,
Želim na početku istaknuti zadovoljstvo što se nalazim među vama i što ću s vama podijeliti neka moja razmišljanja o budućnosti Republike Hrvatske. Upravo s vama, koji ste sudjelovali u Domovinskom ratu i velikoj pobjedi protiv agresora, s vama koji ste izgradili pobjedničku tradiciju Oružanih snaga Republike Hrvatske. Upravo ste vi, poštovane dame i gospodo, otvorili perspektive za izgradnju moderne i slobodne Republike Hrvatske. 
Ne želim danas puno govoriti o prošlosti. No, ipak želim podsjetiti kako ove godine obilježavamo petnaestu godišnjicu početka Domovinskog rata i kako se trebamo prisjetiti kroz kakve smo ratne strahote prošli i u kakvim smo uvjetima ostvarili našu samostalnost. Mnogih se stvari možemo s ponosom prisjetiti, ali ima i onih koje nam ne služe na čast. Primjerice, početak naše samostalnosti obilježen je i sjenom nepoštene privatizacije u kojoj su izgubljena mnoga radna mjesta, a pojedinci su se bogatili preko noći. Na žalost, posljedice tadašnjih pogrešnih odluka, ne samo u ekonomiji, osjećamo i danas. Stoga želim naglasiti kako ne smijemo dopustiti ponavljanje nekih grešaka jer bi nas to moglo ponovno unazaditi.
Dakle, želim govoriti o Hrvatskoj danas, a posebno o Hrvatskoj u budućnosti. Danas smo svjedoci da Republika Hrvatska ubrzano nastavlja razvitak demokracije i demokratskih odnosa. S mnogo toga možemo biti zadovoljni, ali smo, na žalost, svjedoci i događanjima koji opterećuju naš demokratski i društveni razvoj. Učestale oružane pljačke, nasilje na sportskim natjecanjima, incidenti na nacionalnoj osnovi, organizirani kriminal i korupcija. Sve to utječe da se naši građani ne osjećaju dovoljno sigurnima i zaštićenima. Naša je zadaća da to promjenimo.
Državne institucije, posebno pravosuđe i policija, trebaju učiniti puno više na zaštiti pravnih i fizičkih osoba, nego što je to bilo do sada. Započeli smo reformu pravosuđa i određeni pomaci, već se događaju, ili se planiraju provesti. Razvoj neovisnog, profesionalnog i efikasnog pravosuđa u Republici Hrvatskoj nužno je potreban, ne samo kao državi kandidatkinji za članstvo u Europskoj uniji, već i kao zemlji kojoj je usvajanje europskih vrijednosti i standarda nacionalni interes. To očekujemo od ove Vlade, bez obzira na konkretna kadrovska rješenja.
Prošle godine započeli smo pregovore o članstvu u Europskoj uniji i intenzivirali pripreme za ulazak u NATO savez, čime je Republika Hrvatska, više nego prijašnjih godina, učvrstila svoj međunarodni položaj i ugled. Republika Hrvatska vodi i aktivnu vanjsku politiku i suradnju sa svim zemljama u regiji. Ozbiljno procjenjujemo sve regionalne inicijative i u njihovom razmatranju odgovorno zastupamo naše interese.
U situaciji kada je ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju predvidiv u bliskoj budućnosti, u prvi plan dolaze gospodarska i razvojna pitanja, koja prije svega trebaju riješiti naš najveći problem, nezaposlenost. U postizanju dinamičnog gospodarskog razvoja ne smije se zaboraviti na to da zaštitimo svoja strateška dobra, prije svega zemlju i more s njihovim bogatstvima. To su dobra koja pripadaju svim stanovnicima Hrvatske. O tome moramo voditi računa jer u skoroj budućnosti, Hrvatska će biti više nego do sada, izložena oštroj konkurenciji i pritiscima jačih gospodarstava Unije, odnosno diktatu globalnog kapitala, čiji je najvažniji cilj koncentracija i izvlačenje profita. S još vidljivim posljedicama loše provedene privatizacije, nasljeđa prošlog sustava, ratnih razaranja i općih tranzicijskih problema, naći ćemo se pred novim izazovima. Tih izazova moramo biti svjesni i za njih se adekvatno pripremiti.
Republika Hrvatska ima brojne dobre preduvjete da svaki njezin stanovnik može raditi i zaraditi i da nitko iz nje više ne mora odlaziti ni zbog kojih, pa ni zbog ekonomskih razloga. Stoga moramo raditi na pokretanju naših potencijala s ciljem smanjivanja nezaposlenosti i siromaštva. To je pitanje našeg dostojanstva kao države. To je pitanje smisla slobode koju smo teško ostvarili. Politika koja će raditi na tome danas je stoga naša prva i zajednička zadaća.
Nakon ovih razmišljanja o općoj politici i razvoju za koje smatram da su u interesu Hrvatske i svih njenih građana dozvolite da iznesem i neka stajališta o jednoj temi koja je uvijek aktualna, ali nažalost prečesto samo na temelju emocija i "politiziranja", a prerijetko na temelju argumenata i naših jasnih državnih interesa. Riječ je o našem pristupanju Europskoj uniji, o našim interesima, ali i ulozi u takvoj ujedinjenoj Europi, i napokon o hrvatskim pogledima na jugoistočnu Europu.
Ujedinjenu Europu vidim kao "milenijski" projekt u kojem mnoge prethodne generacije nisu mogle sudjelovati, a mnoge buduće više neće trebati. U tom projektu po prvi se puta Europa integrira, a ne asimilira. I to ne samo na temelju interesa "velikih" država, samo na temelju "velikih" tržišta, samo na dominaciji "velikih" naroda. Po prvi se puta Europa povezuje na temelju zajedničkih vrijednosti i standarda koje se dogovaraju prihvaćenim demokratskim mehanizmima u zajedničkim europskim institucijama. I tu vidim veliku razliku od bilo kojeg prethodnog "pokušaja" ujedinjavanja.
Jer u takvoj ćemo Europi svi postati isti, a svi ipak ostati različiti. Neće nestati države, neće nestati narodi, neće nestati kulture i njihove osobitosti. Ali će nestati granice koje dijele. Nestat će apetiti za proširenjem teritorija pod krinkom zaštite vlastite manjine u drugim državama. Napokon, nestat će vječiti sukob između "velikih" i "malih", jer u takvoj će ujedinjenoj Europi zapravo svi biti tek jedna manjina. Jednostavno neće biti većinskog naroda.
Smatram da je jedino to ambijent u kojem Hrvatska i svi njeni građani vide svoju budućnost, svoj razvoj, ali i mogu sačuvati svoj identitet. Smatram da je to jedini ambijent za sve države jugoistočne Europe gdje nestaju povijesni interesi za mijenjanjem granica, gdje "mržnja i strah" od drugih – a posebno manjina - ne postaju politički motivi za promjenom europske arhitekture. Napokon smatram da jedino ujedinjena, a ne podijeljena Europa može biti partner u globalnim procesima, i rastućim tržištima Amerike i Dalekog Istoka.
A kako ćemo to potići, mislim da ovisi samo o nama. Činjenica je da je prije nekoliko mjeseci za nas započeo jedan dugo očekivani proces. Činjenica je da pristupanje ujedinjenoj Europi nije "tek politička trgovina" – kako bi neki to htjeli tumačiti, već prihvaćanje i provedba mnogih obaveza i normi . Ali je i činjenica da primjena europskog zakonodavstva – acquis communautairea nije tek ulaznica za članstvo, već ulaznica za razvoj. Na jednaki način kao što samo članstvo u Europskoj uniji nije samo cilj – već preduvjet razvoja.
U pogledu pristupnih pregovora, dozvolite da iznesem nekoliko stajališta.
Prvo, pregovori se vode u Bruxellesu, ali to je tek manji, a javnosti možda vidljiviji dio posla. Slažem se s ocjenom da je naš pregovarački tim kompetentan i da dosadašnja dijagnoza naše zakonske harmonizacije ima i veliki ritam, ali i kvalitetnu pripremu.
Drugo, pregovori bez reformi su mrtvo slovo na papiru, a reforme se provode jedino u zemlji. To je zahtjevniji i sigurno osjetljiviji dio posla za naše građane, ali i za poduzeća. Već sam više puta naglasio, da je smjer naših reformi dobar, ali da bi brzina provedbe trebala biti znatno veća.
Treće, iako Hrvatska formalno pregovara sa svim državama članicama, naša je javnost partner, možda tihi, ali neizmjerno važan za konačan uspjeh tog procesa. Smatram da i u tom pogledu naša javnost treba biti bolje informirana, ali i motivirana.
Uvijek sam se zalagao da prema javnosti treba izaći s konkretnom analizom koristi i troškova tog procesa. Da treba usporediti nama slične tranzicijske države. Jer europske institucije mogu nam pomoći u pojašnjavanju pojedine europske politike, ali samo hrvatske institucije mogu i moraju uvjeriti naše građane u naše interese te spremnost i sposobnost da to prihvatimo.
I to ocjenjujem suštinom pregovaračkog procesa - ne datume, nego nacionalne interese, odnosno ona područja koje u Hrvatskoj smatramo izuzetno važnim, koje želimo posebno sačuvati i čime pridonosimo ujedinjenoj Europi.
Dakle, pregovori nisu niti «trgovina», niti «lobiranje», ali nisu niti tek prepisivanje, odnosno prevođenje europskog zakonodavstva. To je proces gdje sami, možda i po prvi puta pred javnosti, imamo priliku jasno definirati naše nacionalne interese. I u tom pogledu, kao jedini izravno izabrani dužnosnik od naših građana, očekujem ne tek podršku javnosti «ovoj» ili «onoj» vladi. Očekujem dogovor oko najvažnijih nacionalnih i razvojnih interesa. Očekujem da oni budu javno i jasno predstavljeni.
Napokon, ima još onih koji ne vjeruju, ili ne žele vjerovati, da su naši pregovori sa Europskom unijom individualni. Koliko je meni poznato, za pregovaračkim stolom u Bruxellesu ne sjede predstavnici regije, nego predstavnici Hrvatske.
To su isti oni koje ne vide da za konkretne ratne zločine trebaju odgovarati konkretni pojedinci, a ne kolektiviteti.
To su isti oni koji nas plaše nekakvom novom Jugoslavijom, a zapravo priželjkuju ambijent u kojem ne postoji vladavina prava, već vladavina privilegija. Gdje zakoni možda vrijede za većinu, ali ne i za sve. U takva se vremena više ne smijemo vraćati.
To su oni koji u izolaciji, a ne otvaranju grade svoje kapitale. Što se mene tiče, to su upravo oni koji takvom politikom priželjkuju neku novu Jugoslaviju – izoliranu i parceliziranu.
Kao što znate, zagovarao sam, i kada to još nije bilo lagano i popularno, individualizaciju a ne kolektivizaciju krivnje. Da za konkretne zločine, odgovaraju konkretni pojedinci, a ne nacionalne skupine. Napokon, to je i jedini način da prestane politika kolektivnih optuživanja koja je u povijesti ovog prostora donijela samo neizmjernu mržnju i razaranja.
Na jednaki način, zagovarao sam na našem putu prema ujedinjenoj Europi model regate – a ne konvoja. Model u kojem najsposobniji prvi dolazi do cilja, a ne čeka posljednjeg. Ali jednako tako smatram da naše članstvo u Europskoj uniji ničim neće biti umanjeno ako i svi naši «istočni» susjedi postignu europske standarde, a Hrvatska im – kao država koja je najdalje došla u takvoj institucionalizaciji odnosa – u tome želi i može pomoći. Jednako kao što ne želimo vidjeti «schengenske» zidove na našim «zapadnim» granicama, hrvatski je interes da europski standardi ne završavaju na našim «istočnim»granicama.
I na kraju, ovog europskog pogleda, dozvolite da ponovim da pravo na povratak svih izbjeglica, pravo na povrat njihove imovine, primjena, ali i provedba manjinske zaštite, te iznad svega vladavina prava i efikasan pravosudni sustav nije tek europski uvjet - to je naš nacionalni, hrvatski interes.
I tu ne smije biti kalkuliranja, niti lobiranja. To nije bila tek jednokratna politika za dobivanje nekog datuma. To mora ostati nacionalna politika koja će se provoditi bez ikakve sumnje bez iznimke i bez isprike.
Poštovane dame i gospodo,
Republika Hrvatska je bila žrtva sulude agresije i, zahvaljujući najviše našim naporima, agresija je zaustavljena i agresor poražen. No, ne smijemo zaboraviti ni napore međunarodne zajednice, koja je u složenim svjetskim uvjetima, pritekla u pomoć kroz humanitarne akcije i mirovne misije. Danas je Republika Hrvatska u prilici pomagati drugima kojima je ta pomoć potrebna. Sudjelujemo u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda, sudjelujemo u misijama NATO saveza. Pokazali smo visoku motivaciju i stručnost u međunarodnim aktivnostima što nam priznaju i naši partneri. Želimo nastaviti tim putem, putem izgradnje međunarodnog mira i stabilnosti. Želimo i punopravno članstvo u NATO savezu kako bi zajedno s drugim članicama pridonosili izgradnji stabilnosti i sigurnosti.
U području obrane mnoge smo reformske procese dovršili. Ono čemu se u narednom razdoblju moramo posvetiti je modernizacija i podizanje životnih i radnih standarda za pripadnike Oružanih snaga. Nedavno sam spomenuo kako je sadašnje izdvajanje za obranu nedostatno i kako moramo povesti računa o pronalaženju dodatnih sredstava za modernizaciju.
To je bio jedan od razloga zašto sam pokrenuo incijativu za što žurniju konverziju vojne imovine koja predstavlja veliki kapital, ali kapital koji nije iskorišten. Drugi razlog je bio da nam prenamjena vojne imovine ne završi kao i privatizacija. Predložio sam ubrzavanje procesa zatvaranja i prenamjene, ali i stvaranje posebnog fonda u kojeg bi se slijevala sredstva od koncesija za korištenje sadašnjih vojnih objekata, odnosno od njihove prodaje. Dogovoreno je stvaranje takvog fonda iz kojeg će se 60% sredstava namjenski koristiti za modernizaciju oružanih snaga i podizanje radnih i životnih uvjeta pripadnika sustava. A ostalih 40% sredstava trebalo bi koristiti također namjenski, prije svega za otvaranje novih radnih mjesta u drugim sektorima.
Poštovane dame i gospodo,
Poštovane pripadnice i pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske,
Želim na kraju još jednom naglasiti kako se trebamo okretati budućnosti, a prošlost prepustiti povijesnim raspravama. Nekima u Hrvatskoj su drage rasprave o tome tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu i tko je kakvu ulogu imao u hrvatskoj povijesti. No, takve rasprave potpuno zanemaruju potrebu razgovora i rasprava o hrvatskoj budućnosti i svim izazovima koji nam predstoje. Ako budemo previše raspravljali o prošlosti, budućnost nam neće biti onakva kakvu smo sanjali za Hrvatsku. Zapitajmo se kakvu Hrvatsku želimo ostaviti našoj djeci. Trebaju li i naša djeca voditi rasprave o našoj prošlosti?
Republika Hrvatska je prošla kroz mnoge izazove i teška iskušenja. Sve smo to prebrodili i danas smo na dobrom putu ostvarivanja nacionalnih interesa na svim područjima. Pred nama također stoje novi izazovi i iskušenja. Ali ne trebamo i ne smijemo iskazivati strahove od onog što nas čeka u budućnosti. Strahovi i sumnje uvijek ukazuju na nedostatak vjere u vlastito znanje i vlastite sposobnosti. Moramo postati svjesni kako sami kreiramo vlastitu budućnost. Ako toga nismo svjesni, tada će nam je kreirati drugi. Borili smo se za državu blagostanja, a ne državu siromaštva i obespravljenih. Imamo znanje i sposobnosti boriti se za naše vrijednosti, interese i ideje. Moramo pokazati kako vjerujemo u sebe.
Svima vama koji se nalazite u procesu obrazovanja želim puno uspjeha u životu i radu. Svjesni ste da samo obrazovanjem i ulaganjem u znanje Republika Hrvatska može naprijed i može ostvarivati svoje nacionalne interese. Jednog dana obnašat ćete najviše dužnosti u obrambenom sustavu i Oružanim snagama Republike Hrvatske i zato je važno ovladati vojnim znanjima i vještinama kako bi u budućnosti mogli izvršavati sve postavljene zadaće. Siguran sam kako ćete zajedno s vašim zapovjednicima uspješno izvršavati postavljene zadaće, na isti način kao i do sada.