11. summit predsjednika srednje Europe
Govor predsjednika Mesića na 2. zasjedanju "Zapadni Balkan, Pojačana stabilnost i doprinos zajedničkih europskih politika. Uloga regionalne suradnje"

Poštovani predsjednici i kolege,
Dozvolite da odmah na početku ove rasprave izrazim svoje duboko uvjerenje da je budućnost «Zapadnog Balkana», kao i svih drugih država Srednje i Jugoistočne Europe moguća samo u ujedinjenoj Europi. Bez obzira na strašnu destrukciju koja se dogodila u prošlom desetljeću, bez obzira na promašene politike koje su se vodile na tom prostoru. Pogreške trebamo priznati i ispraviti te se okrenuti budućnosti. Kritike i kritičari europskih mehanizama i politike postoje u svakoj zemlji. Postoje oni koji misle – čak i žele – da jugoistok Europe ne postane dio europskih procesa.. Ali znatno je više građana i političara te regije koji svoju budućnost vide upravo u ujedinjenoj Europi. Duboko sam uvjeren da će proces europskog ujedinjavanja biti završen, da će prava ujedinjena Europa, Europa bez podjela i «crnih rupa», po prvi puta Europa u cjelovitim političkim i ekonomskim granicama biti ostvarena onda kada i njen jugoistočni dio prihvati i provede europske standarde. Do prije nekoliko godina u Hrvatskoj, spominjanje regionalne suradnje sa jugoistočnom Europom bilo je nepoželjno. Danas mnogi strahuju, i na našem zapadu i na našem istoku, da će Hrvatska okrenuti leđa toj regiji. I jedno i drugo su zablude. Prvo: nema podizanja zidova i barijera u ujedinjenoj Europi, već jedino prihvaćanje standarda i pravila. Drugo: države jugoistočne Europe, prometno, energetski, trgovinski, prvenstveno su upućene jedne na drugu. Europski koridori od Sjeverne Europe do Jadrana, od Njemačke do Makedonije, te Jadransko-jonski pravac od Italije do Grčke, uključuje i sve države jugoistočne Europe. Luka Ploče, Vama vjerojatno poznata kao otvoreno pitanje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, može i mora postati «Antwerpen» Jugoistočne Europe. Jednako kao što će luka Rijeka postati morskim vratima Srednje Europe. Treće: Svima u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, u Srbiji i Crnoj Gori, u Makedoniji i u Albaniji mora postati jasno da regionalna suradnja ne podrazumijeva raspravu o promjeni granica. Regionalna suradnja zahtijeva da nema dvostrukih standarda u zaštiti manjina. Regionalna suradnja olakšava našim relativno malim, tranzicijskim, ali i iscrpljenim ekonomijama da budemo partneri u podjeli rada prema velikim tržištima. Napokon, bez regionalne suradnje nemoguće je riješiti na tom prostoru probleme organiziranog kriminala, ilegalnih migracija ljudi i roba. Ne vidim razloga da regionalna suradnja u jugoistočnoj Europi bude drugačija od suradnje baltičkih država, ili višegradske skupine. Vidim jedino razlike u politikama koje žele ili ne žele prihvatiti europske standarde i međunarodne obaveze. Što se Hrvatske tiče, reći ću vrlo otvoreno: prihvatit ćemo europske standarde. To nije samo preuzeta obaveza, to je želja naših građana. No, kao što dugo ne želimo gledati schengenske zidove na našim zapadnim granicama, ne bi htjeli podizati neke druge barijere prema našim istočnim susjedima. Želimo iste poruke čuti i u cijeloj regiji. Zaključit ću: Zapadni je Balkan bio simbol promašenih politika. Mislim da već danas ima dovoljno pokazatelja da postoje i uspješne politike na tom prostoru. Stoga i budućnost ne vidim u posebnoj regionalnoj politici, već u europskim mehanizmima koji su primijenjeni u svim drugim državama.
Hvala !