"Hrvatska i Mađarska na zajedničkom putu u Europu"

Poštovani predsjedniče Madl,

Uvaženi predsjedniče Akademije,

Gospođe i gospodo,

Dragi prijatelji

Sa velikim zadovoljstvom prihvatio sam poziv predsjednika Madla da službeno posjetim Mađarsku, ali s jednako tako velikim izazovom želio sam Vam se obratiti u ovoj uvaženoj instituciji koja je u gotovo dva stoljeća svoga djelovanja ostavila traga ne samo u Mađarskoj, već i u susjednim državama, ali i cijeloj ondašnjoj i sadašnjoj Europi.

Želio bih Vam se obratiti s osobnim viđenjem hrvatsko-mađarskih odnosa, a posebno naše zajedničke budućnosti u europskoj obitelji. U takvom pristupu teško je izbjeći događaje i ličnosti naše zajedničke prošlosti, ali ona je kao u rijetkim drugim slučajevima pozitivno utkana u mnoge veze naše sadašnjosti.

Hrvatsku i Mađarsku veže duga isprepletena prošlost, dugotrajni prijateljski i dobrosusjedski odnosi, regionalna bliskost, ali ono što smatram najvažnijim je vizija naše zajedničke budućnosti. U našoj povijesti bilo je neizmjerno puno velikih i malih ljudi s obje strane, bilo je heroja, znanstvenika, svetaca, ali kontinuitet i «dodanu vrijednost» čine naši građani s jedne i druge strane granice, njihovi svakodnevni kontakti upravo preko te granice, ali i njihova svijest da žele biti integrirani u državama čiji su građani. Uvjeren sam da je upravo tako primjereno reguliran odnos Hrvata u Mađarskoj i Mađara u Hrvatskoj već danas jedan izuzetno važan, ali usuđujem se reći ostvaren dio europskih vrijednosti.

Dozvolite da se izrazim suvremenim informatičkim rječnikom: na takvom dobrom «hardwareu» sagradili smo već danas jedan primjeren europski «software» olakšan je prelazak granice i liberalizirana trgovina; nekad odvojeni znanstveni, kulturni i prosvjetni projekti postali su zajednički; omogućili smo da Jadransko more bude ne bude samo hrvatsko nego i srednjoeuropske more, a hrvatske luke i srednjoeuropske luke, odnosno najbrži put Vaših proizvoda do dalekih destinacija, i obrnuto.

No dozvolite da osim simboličkih poveznica i mostova, još spomenem i one stvarne, koji uistinu nisu samo hrvatsko-mađarski, već u punoj funkciji povezivanja srednje i jugoistočne Europe.

To nisu samo mostovi na Dravi i Dunavu, to je i Dunav koji je i sam most između Crnog mora i Zapadne Europe, to su i mnogi prometni i energetski pravci, koji uistinu ne povezuju samo države unutar jedne regije, već i razne regije između sebe. To su zapravo projekti koji definitivno uklanjaju zidove prošlosti unutar tranzicijskih zemalja, ali i zidove koji su dijelili Europu većim dijelom prošlog stoljeća. Stoga vjerujem da i na tom putu ostvarujemo europsku viziju.

Uobičajeno je reći da državne administracije stvaraju okvire koji kasnije olakšavaju međusobne odnose, ali želim istaknuti da su upravo prijateljski odnosi i interesi omogućili Hrvatskoj i Mađarskoj ne da takve okvire nametnu naše administracije, nego da ih one lakše primjene u praksi.

Uz Vaše članstvo u Sjevernoatlantskom savezu, činjenica je da će Mađarska slijedeće proljeće postati Hrvatskoj među prvim tranzicijskim susjedima koji će pristupiti Europskoj uniji. Uz iskrene čestitke na tom postignuću, osobno tu ne vidim nikakvih prepreka niti «schengenske» barijere već upravo poticaj Hrvatskoj da u suradnji s Mađarskom te standarde lakše prihvati, ali i provede.

Želim Vas uvjeriti da se Hrvatska nedvosmisleno orijentirala prema procesima europskih integracija. Priznajem da su do prije nekoliko godina postojali nesporazumi između Hrvatske i međunarodne zajednice. Vjerujem da je vrijeme nesporazuma prošlo, odnosno da ih više neće biti. Što se mene tiče, uvijek sam i jasno, bez ikakve rezerve zastupao stanovište da mora ispunjavati međunarodne obaveze, što podrazumijeva i suradnju s Haškim Tribunalom bez ikakvih ogradi i iznimki. Smatrao sam i javno upozoravao da Hrvatska mora depolitizirati vojsku pravosuđe i da mora omogućiti svim svojim građanima koji su iz bilo kojih razloga izbjegli da se vrate ako to žele; i da slobodno, bez ikakvih smetnji raspolažu vlastitom imovinom. Zalagao sam se i sada se zalažem da upravo manjine budu poveznice ne samo među državama jugoistočne, već i cijele Europe, te da imaju visoke standarde zaštite i mogućnost ostvarivanja svojih prava.

Danas je hrvatska kandidatura za članstvo u Europskoj uniji činjenica. To ne znači da su svi problemi riješeni, već da je primijenjena politika koja omogućava da se ta pitanja rješavaju. To je i činjenica koja pobija argumente onih koji tvrde da države Zapadnog Balkana nikada neće postati dio Europske unije. Ali dozvolite da i ovom prilikom ponovim naš interes da cijela jugoistočna Europa čim prije bude zaokružena europskim proširivanjem. Polustoljetni san europskog ujedinjavanja gotovo je postao stvarnost. On će u potpunosti postati stvaran kada sve države jugoistočne Europe postanu dio tog procesa. Zato da se Europa ne bi umorila od proširivanja, a tranzicijske države od tranzicije, mi u Hrvatskoj želimo da ti procesi budu čim prije dovršeni. Vjerujem da je to i Vaš interes, stoga i na njemu možemo zajedno surađivati.

No, ova naša zajednička vizija, sigurno ne bi bila potpuna kada ne bi spomenuli i pojedine probleme. Njih zapravo nema puno, i mislim da su lako rješivi. Sve se tranzicijske države utrkuju koji će vlak prema Bruxellesu biti brži. Građani Europe hvale se kako vlakom prevaljuju avionske udaljenosti u gotovo istom trajanju. A danas, put vlakom od Budimpešte do Rijeke traje gotovo kao prije stotinu godina. Mislim da ćemo i taj problem uskoro riješiti.

Tradicionalno je na ovim prostorima vladala nama bliska ideja Mitteleurope. Ne tako davno, ali još uvijek u prošlosti, model Beneluksa postao je uzor dobrosusjedske suradnje. Ja duboko vjerujem da smo u našim odnosima već sada primijenili dobre strane jednog i drugog modela.

Dozvolite da na kraju ove naše europske vizije spomenem i jednu činjenicu. Prije nešto više od deset godina Mađarska je imala vlastitu državu, no tu je državu valjalo reformirati. Hrvatsku je državu praktično trebalo istovremeno i stvoriti i međunarodno afirmirati. Mnogima je tada trebalo odlučnosti i hrabrosti ne samo u priznanju nego i u promicanju naših prijateljskih odnosa. A Mađarska je to nedvosmisleno činila tada, a čini i sada. Mislim da možemo i moramo uzvratiti samo na jedan način. Zadržati naše prijateljstvo i jačati europske procese.

Napokon i ova je uvažena institucija jedno od mjesta povezivanja naših država. Višestruke i dugogodišnje veze s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti još su jedan doprinos u ostvarenju tog cilja.

Na kraju, bez razumijevanja prošlosti ne možemo shvatiti niti našu budućnost. Stoga mi je osobito drago da u Vašoj Akademiji danas predstavljamo knjigu koja nije interpretacija, već osobna kronika događaja kao posljednjeg predsjednika države koja se, nažalost, u krvi i zločinima dezintegrirala. Nadam se da će jedna skora kronika ponovno moći zabilježiti kako se i taj prostor ponovno europski integrira.

Hvala!