Želim s građankama i građanima Republike Hrvatske podijeliti zadovoljstvo zbog početka pregovora o punom članstvu s Europskom unijom. U ostvarivanju prioritetnog cilja naše vanjske politike time je učinjen krupan korak prema naprijed.

U isto vrijeme moram upozoriti kako nema mjesta bilo kakvoj euforiji, ili slavljeničkom raspoloženju. Veliki posao tek nam predstoji. Nepotrebno smo se u proteklom razdoblju opterećivali datumima. Umjesto da govorimo o reformama, onima što smo ih već proveli i onima koje su još pred nama, podlegli smo psihozi licitiranja s ovim ili onim danom početka pregovora i često smo se bavili neutemeljenim kvalificiranjem nekih zemalja kao bezrezervnih prijatelja, a drugih kao zakletih neprijatelja.

Zaboravljali smo pri tome da su bitne reforme, a ne datumi, a da su sve zemlje koje su se morale složiti s našim početkom pregovora – članice Europske unije, bez obzira na to jesu li nam u nekom određenom pitanju sklonije, ili manje sklone. Sa svima njima u ne tako dalekoj budućnosti bit ćemo zajedno u Uniji. I sve će one biti naši partneri.

Početak pregovora označava i početak nove, ključne faze u našemu približavanju i, u konačnici, uključivanju u Europsku uniju. Sada se treba prihvatiti posla. Ne treba nam jalovo licitiranje sa zaslugama oko otpočinjanja pregovora. Ne treba nam skupljanje jeftinih političkih poena na pitanju koje se tiče svakoga od nas, svih nas i Republike Hrvatske. Valja raditi – predano, odlučno i dosljedno. I ne treba smetnuti s uma da puna suradnja s Haaškim sudom i dalje ostaje jedno od pitanja na kojima će se procjenjivati naša evropska orijentiranost i naša spremnost za ujedinjenu Europu.

Europa kojoj težimo nije bez problema. Ta Europa neće trenutno riješiti ni sve naše probleme, ali otvorit će put prema njihovom rješavanju. Hrvatska će pak, kada uđe u Europsku uniju, dati svoj doprinos rješavanju i otvorenih pitanja s kojima se ona suočava. U ovome trenutku bitno je znati i ne zaboraviti sljedeće: na pravome smo putu, na tome smo putu napravili značajan korak prema naprijed, a nema ni jedne zemlje u kojoj se, nakon što je postala članica Europske unije, živjelo lošije nego prije toga.