Gospodine predsjedniče Republike Kosovo,
Cijenjeni uzvanici i gosti,
Gospođe i gospodo,

U mojem desetgodišnjem predsjedničkom mandatu primio sam nekoliko desetaka odlikovanja stranih država. Sva su ona bila ne samo priznanje meni, nego i priznanje zemlji na čijem sam čelu, voljom njezinih građana, bio punih deset godina. Po tome se odličje što sam ga danas ovdje primio ni po čemu ne razlikuje od svih prethodnih.
A ipak, razlikuje se.
Ovo je najviše odličje što ga dodjeljuje najmlađa država naše regije i europskoga kontinenta, država koja je teško izborila svoju neovisnost i koja se još bori za puno priznanje u međunarodnoj zajednici. Biti prepoznat od takve države i njezinih građana kao prijatelj – velika je stvar, i za zemlju kojoj sam na čelu, Republiku Hrvatsku, i za mene osobno.
I zato će mi ova Medalja neovisnosti uvijek biti posebno draga.
Da, ja je primam kao prijatelj Kosova i svih njegovih građana, naglašavam: svih, bez obzira na naciju i vjeru. No, to što sam prijatelj Kosova ne čini me ničijim neprijateljem. Upravo suprotno: pomažući Kosovu da nađe, kako se to obično kaže, svoje mjesto pod suncem, Hrvatska i ja kao njezin predsjednik radimo u korist stabiliziranja regije i uspostavljanja normalnih odnosa među svim zemljama ovoga područja.
Ako ne danas, onda sigurno – sutra!
Radimo, dakle, za sve zemlje regije, jer polazimo od čvrstog uvjerenja da nam samo regionalna suradnja može otvoriti vrata Europske unije, odnosno euro-atlantskih integracija kojima svi težimo. Za Kosovo to se danas čini još dalekim ciljem, ali mislim da biste dobro uradili kada biste se već sada počeli spremati za njegovo ostvarivanje. U tome svakako možete računati na pomoć Republike Hrvatske, baš kao i sve druge zemlje regije.
Zahvaljujem još jednom na iskazanome priznanju kojega – ponavljam – shvaćam i primam kao priznanje i Republici Hrvatskoj i meni osobno.