Prije deset dana granice Europske unije doprijele su do Hrvatske. Prije dvadeset dana dobili smo jasnu europsku preporuku da se Hrvatska kreće prema skupini nama sličnih tranzicijskih država koje su danas punopravne članice nove europske arhitekture. Prije deset godina, Hrvatska je bila podijeljena UNPA zonama, a Europa, iako bez Berlinskog zida, na Staru i Novu.

Danas Hrvatska nije podijeljena po zonama. Hrvatski birači legitimno su podijeljeni po političkim uvjerenjima. Ali smo pokazali da su predstavnici parlamentarne i izvršne vlasti nepodijeljeni u odabiru europskog smjera. To su prepoznali i mnogi međunarodni partneri koji su često s velikim oprezom promatrali naš razvoj. Moramo priznati da smo imali pogrešaka. S nekima smo se znali sami suočiti. Za neke nam je trebala pomoć. Ali mnoge od njih smo ispravili, a europske su institucije taj napor prepoznale i priznale.

Danas se Hrvatska ne mjeri humanitarnim angažmanom i kriznim kriterijima. Danas se Hrvatska mjeri jednakim razvojnim kriterijima koji su vrijedili za sve druge države ujedinjene Europe, a ne kriterijima koji vrijede tek u njenom jednom dijelu. Postavljena je dijagnoza: Hrvatska se razvija u pravilnom smjeru. Dobili smo i recept: tako treba nastaviti.

No prisutni su strahovi. Ali ne postoji niti jedna zemlja koja je ulaskom u Europsku uniju usporila svoj razvoj - već upravo obrnuto. Ne postoji zemlja koja je u Europskoj uniji izgubila svoj identitet - već ga je putem europskih obilježja lakše predstavila i drugim kontinentima. Ne postoje ljudski i prirodni potencijali koji su ulaskom u takvu europsku arhitekturu postali siromašniji - upravo obrnuto, postali su zaštićeniji. Zapravo Europska unija nije sama sebi cilj. Ona je jednostavno pretpostavka mira i razvoja njezinih članica, ali i cjelokupne ujedinjene Europe prema drugim svjetskim tržištima.

Mnogi žele znati kolika je cijena tog ulaska. Sigurno je da bi cijena ne-ulaska bila izuzetno visoka. Za ulazak u Europsku uniju ne treba prodavati naše otoke i prirodna bogatstva, kako to neki žele tumačiti. Treba uložiti samo našu volju i sposobnost da prihvatimo kriterije koji nam nepovratno omogućuju da se povežemo s razvijenim demokracijama i tržištima.

Jednako kao što u Hrvatskoj ne želimo vidjeti schengenske zidove na našim zapadnim granicama tako ne želimo graditi neke druge zidove prema našim istočnim susjedima. No to sigurno nije znak naše slabosti, već znak naše stabilnosti i zrelosti. To su prepoznali i svi međunarodni izvjestitelji o Hrvatskoj. To su prepoznale i države jugoistočne Europe koje u takvom hrvatskom ponašanju ne vide bijeg iz regije, već jedno novo ponašanje u tom području.

Mi smo tražili naše mjesto u ujedinjenoj Europi. Dobili smo i potvrdu tog mjesta. Siguran sam da u takvoj Europi možemo i moramo pridonijeti da se proces ujedinjenja završi kada i njen jugoistočni dio postane sastavni dio tog procesa.

Dugo smo godina bili uz Dan Europe tek promatrači. Vjerujemo da je to razdoblje zauvijek iza nas. Zato pozdravljamo naše stare, ali nove EU susjede. Pozdravljamo proces proširenja. Hrvatska će nastaviti ovim putem koji se pokazao ispravnim. Želimo da taj put prihvate i sve druge države jugoistoka Europe.

Stjepan Mesić

U Zagrebu, 8. svibnja 2004.