Svjetski dan ljudskih prava što ga i mi u Hrvatskoj, zajedno s cijelom međunarodnom zajednicom, obilježavamo svake godine početkom prosinca, prilika je da se podsjetimo kako ljudska prava nisu nešto apstraktno, kako to nisu prava nekih drugih, nego prava sviju nas i svakoga od nas. Nije tome davno kako su ljudska prava u politici bila nešto praktično nepoznato. Danas su ona, medutim, jedno od ključnih mjerila na osnovi kojih se procjenjuje je li neka zemlja istinski demokratska, odnosno ide li u najmanju ruku putem prema demokraciji. Nema, naime, demokracije bez ljudskih prava, a nepoštivanje ljudskih prava svojstveno je režimima koji nisu demokratski. Ljudska prava ne poznaju ni rasu, ni naciju, ni vjeru, ni spol. Ljudi se rađaju jednaki i logična je konzekvenca te spoznaje da oni i u svojim ključnim pravima moraju biti izjednačeni. Naravno, to je cilj. U mnogim krajevima svijeta, na žalost, do ostvarivanja tog cilja proći će još mnogo vremena - što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih okolnosti. Republika Hrvatska čvrsto se i nepovratno opredijelila za građenje demokracije i na osnovi takve orijentacije ona s pravom traži svoje mjesto u krugu demokratskih, civiliziranih zemalja. Naše opredjeljenje podrazumijeva i ispunjavanje određenih obveza, među kojima je poštivanje i ostvarivanje ljudskih prava i prava manjina, jedna od ključnih. Od nas se također, i to s pravom, očekuje da primjereno sankcioniramo one koji su ili poticali na gruba kršenja ljudskih prava, ili ih sami provodili, kao i da surađujemo s međunarodnim institucijama kojima je to zadatak. Nemojmo nikada zaboraviti: ljudska prava su prava svakoga od nas. I zapitajmo se, upravo danas, na Svjetski dan ljudskih prava: ako zatvaramo oči kada se krše prava ljudskih bića pored nas, hoće li biti nekoga da ustane u našu obranu, budu li ugrožena naša prava?
Predsjednik Republike Hrvatske
Stjepan Mesić