Od početka mojega prvoga predsjedničkoga mandata, godine 2000., jedan je od prioritetnih pravaca djelovanja na polju vanjske politike bilo razvijanje i njegovanje dobrih odnosa sa susjednim zemljama. U tome krugu Talijanska Republika imala je i ima, iz niza razloga, osobito važno mjesto. Stoga sam i dobrim odnosima s tom zemljom poklanjao osobitu pozornost, te sam sa zadovoljstvom svojedobno bio domaćinom talijanskome predsjedniku Ciampiu, polažući – kako sam vjerovao – zajedno s njime temelje još boljim i razgranatijim hrvatsko – talijanskim odnosima.

Imajući sve to u vidu, s rastućom zabrinutošću pratim poruke koje u posljednje vrijeme dolaze iz određenih krugova u susjednoj Italiji. Svaki, ma i najmanji nagovještaj revanšizma ili revidiranja notornih povijesnih istina ne može u Hrvatskoj biti dočekan drugačije, nego s krajnjim negodovanjem. Znam da nas je Italija svesrdno podržavala na putu do otpočinjanja pregovora s Europskom unijom. Zahvalni smo na toj podršci. No danas ja ne mogu drugo, nego osuditi svaki pokušaj da nas se u tekućim pregovorima uspori.

Ne jednom sam i osobno od najviših predstavnika talijanske države čuo čvrsto obećanje da će se Italija držati svih dosadašnjih međunarodnih i međudržavnih sporazuma. Kao predsjednik Republike smatram to jedino mogućim stanovištem i nikada ne bih pristao, niti ću pristati na bilo kakve aranžmane koji bi takve sporazume, uključujući i Osimske, dovodili u pitanje. Hrvatska će svoje obveze izvršiti, ali mi ni prema Italiji, ni prema bilo kome drugome neće prihvatiti nikakve obveze što takvim sporazumima nisu definirane.

Napokon, mi moramo u najmanju ruku s dozom sumnje dočekati talijansku inicijativu kojom se velikom broju građana Republike Hrvatske nudi talijansko državljanstvo. Istra, Primorje, Dalmacija i otoci nerazdvojni su dijelovi Republike Hrvatske. Istina je da je u njihovoj povijesti Italija odigrala ulogu što je se ne može zanemariti, bez obzira na to je li bila pozitivna ili negativna. Danas, međutim, stanovnici tih područja naši su građani i svaki potez koji bi ih potencijalno dovodio u stanje podvojene lojalnosti u odnosu na Republiku Hrvatsku ne može koristiti perspektivi hrvatsko – talijanskih odnosa.

Republika Hrvatska ostaje dosljedna u politici usvajanja europskih kriterija i standarda koji će odrediti i naše ponašanje prema građanima Talijanske Republike, kao i prema građanima bilo koje druge zemlja Europske unije.

Želio bih da se ova moja izjava shvati kao doprinos Republike Hrvatske, i moj osobni, uklanjanju svih prepreka što se javljaju ili bi se mogle javiti u odnosima Rim – Zagreb. Hrvatska želi kročiti prema Europskoj uniji neopterećena bilo kakvim bilateralnim problemima. No, kao što je dobro poznato, za rješavanje bilateralnih problema ili nesuglasica uvijek je potrebna volja i spremnost dviju strana. U našu volju i spremnost ne treba ni najmanje sumnjati.