U ime Republike Hrvatske pozdravljam i podržavam inicijativu za održavanje svjetskoga skupa posvećenoga globalnim klimatskim promjenama, a pod okriljem Ujedinjenih naroda. Svjetska je organizacija pravo, rekao bih čak i jedino mjesto za raspravu o problemu koji je, bili mi toga svjesni ili ne, u punome i pravome smislu riječi – globalni problem.
Danas su potpuno izlišne, da ne kažem i smiješne, rasprave o tome mijenja li se klima u svijetu. Klima se definitivno mijenja, ona se već promijenila, a uzročnik tih promjena je čovjek. Ma kako paradoksalno to moglo u prvome trenutku zvučati, činjenica je da je ubrzani tehnološki napredak koji jest, ili bi barem trebao biti osnova za napredak čovječanstva donio sa sobom, u obliku kolateralne štete, promjene koje u sebi nose ubojiti potencijal ugrožavanja ne više napretka, nego i same egzistencije ljudske vrste.
Danas smo u procjepu, u dilemi, koja to zapravo ne bi smjela biti. Mislim na dilemu da li ustrajati na razvoju, bez obzira na cijenu što ćemo je platiti, ili pristati na usporavanje razvoja – mislim pri tome, naravno, samo na najrazvijenije zemlje – kako bi cijena što je već plaćamo bila što manja.
Suočeni smo i s još jednom dilemom – da li se odreći stjecanja profita po svaku cijenu, ili svjesno pristati na smanjivanje svojega profita danas, kako bi sutra korist mogli imati svi. Mislim da ne moram ulaziti u pojedinosti, jasno je na što mislim, a svaki sastanak posvećen klimatskim promjenama i reakcije pojedinih sudionika na zahtjeve za radikalnijim mjerama zaštite okoliša, kako bi se – na primjer – smanjilo globalno zatopljavanje, potvrđuju te dileme.
No, ponavljam još jednom: riječ je o dilemama koje to zapravo nisu, niti bi smjele biti. Čovječanstvo, ljudski rod, ne pojedine države ili pojedini narodi, nego upravo ljudski rod okupljen kroz svoje predstavnike u Ujedinjenim narodima, mora uspostaviti red prioriteta i u tome redu očuvanje Zemlje, njezine flore i faune, sprječavanje daljih klimatskih promjena što mijenjaju lice Zemlje, mora dobiti nesporno prvo mjesto.
O klimatskim promjenama svi imaju što reći – svi, jer one će se prije ili kasnije reflektirati na sve. Naravno, najodlučnije poteze i najjasnija stanovišta, ali u općem interesu, valja očekivati od onih koji najviše pridonose klimatskim promjenama. U isto vrijeme treba imati sluha i razumijevanja za one čija je odgovornost u tome – zbog njihove nerazvijenosti – najmanja, ali koji već jesu ili će postati najveće žrtve tih promjena.
Potrebna nam je nova svjetska platforma za borbu, odlučnu i usklađenu, protiv daljega pogoršanja u smislu globalnih klimatskih promjena. I potrebna nam je, naravno, svijest o tome kako ćemo – ako se danas odreknemo nečega što je prividno u korist nekoga trećega, zapravo učiniti neprocjenjivu uslugu sebi samima – ali sutra.
Nadam se i vjerujem da će svjetski summit o klimatskim promjenama u Ujedinjenim narodima pokazati pravi smjer u kojemu treba ići i da na konkretne rezultate nećemo morati dugo čekati.