Svijet koji je iskusio užase Drugoga svjetskoga rata i koji ih ne zaboravlja, prisjetit će se 27. siječnja, kao i svake godine, nepojmljivog zločina holokausta, počinjenoga nad pripadnicima Židovskog naroda u ime teorije o supremaciji jedne rase nad drugom i postojanja onih koji su zavrijedili da žive i onih koji to nisu. Židovi su bili nedvojbeno najveće žrtve holokausta, ali tzv. konačno rješenje, a to je bila formula pod kojom su naci-fašisti skrivali plan o fizičkom istrebljenju milijuna ljudi, primjenjivalo se i u odnosu na sve druge koji su smatrani manje vrijednima i nisu se uklapali u koncept svijeta ljudi „čiste krvi“.

I mi u Hrvatskoj sjećamo se holokausta, ne samo zato što se taj monstruozni zločin nikada ne smije zaboraviti u funkciji sprečavanja njegovoga ponavljanja, nego i zato što se on događao i ovdje, na tlu Hrvatske i što su u njemu sudjelovali i Hrvati. Ustaški režim spremno je ponavljao sve što se prije njegovoga uspostavljanja već događalo u nacističkoj Njemačkoj i u okupiranome dijelu Evrope. Ustaški zločinci nanijeli su, sudjelujući u holokaustu, tešku ljagu hrvatskome imenu, ljagu koju su pomogli sprati samo hrvatski antifašisti. Ni jedno, ni drugo ne smije se zaboraviti.

Neka Dan sjećanja na holokaust bude još jedna prilika za upozorenje kako je bezrezervno suočavanje s prošlošću, i to sa svim činjenicama iz prošlosti, kako dalje, tako i one bliže, jedan od nezaobilaznih uvjeta za puno europeiziranje Hrvatske. Isto tako, neka to bude prilika da se još jednom, krajnje odlučno, odbace sve ideje i ideologije što počivaju na pretpostavci nejednakosti ljudi, netolerancije i segregacije na bilo kojoj osnovi, te da se afirmira politika dosljednog poštivanja i ostvarivanja ljudskih prava.