Odluka suda u Beogradu o rehabilitaciji četničkog vođe Draže Mihajlovića pravosudni je i politički skandal. To nije nikakvo ispravljanje nepravdi učinjenih u vrijeme komunističke vladavine, nego izravno poricanje nepobitno utvrđenih povijesnih činjenica. U regiji taj potez zatvaranja očiju pred istinom o prošlosti, koji nije ništa drugo nego koban ustupak velikosrpskom nacionalizmu, može imati vrlo opasne posljedice. On će nesumnjivo negativno utjecati na započeti proces normaliziranja i ponovnog uspostavljanja međusobnog povjerenja i razumijevanja, a ohrabrit će i pobornike povijesnog revizionizma na drugim stranama, odnosno sve one koji žele – u zločinu – izjednačiti antifašizam i fašizam, odnosno pobjednike iz Drugog svjetskog rata pretvoriti u pobijeđene, a pobijeđene u pobjednike.

Četnički pokret u Drugome svjetskom ratu nije bio pokret otpora protiv okupatora. Četnici su bili krajnje obazrivi prema njemačkom okupatoru, tijesno su surađivali s talijanskim, a zajedno s oba borili su se protiv jedinog stvarnog pokreta otpora, onoga na čelu s Josipom Brozom Titom Za sobom četnici su ostavljali trag zločina. Pri tome valja imati na umu da svi četnici nisu bili Srbi, niti su samo ne-Srbi bili njihove žrtve. Također se ne smije zaboraviti činjenica da je ne mali broj istaknutih četničkih pripadnika, kada su vidjeli da se pokret u kojemu su se željeli boriti za slobodu svoje zemlje pretvara u notorno kolaboracionistički pokret, prešao na stranu partizana, pri čemu ne mislim na one koji su potkraj rata iskoristili ponudu da promijene stranu, uz obećanu amnestiju (kao što su, uostalom, učinili i brojni hrvatski domobrani).

S ustašama četnici se praktično nikada nisu sukobili, a na samome kraju rata – kada su bježali prema zapadu pred osloboditeljima – ustaški im je poglavnik, Ante Pavelić, dao slobodan prolaz kroz onaj dio Hrvatske što ga je još držao pod svojom kontrolom.

Zbog počinjenih zločina i suradnje s okupatorom, a i jedno i drugo na javnom je suđenju nepobitno dokazano dokumentima, fotografijama i izjavama vjerodostojnih svjedoka, Draža Mihajlović je osuđen na smrt kao ratni zločinac i smaknut.

Rehabilitirati danas Dražu Mihajlovića, govoriti o njegovome „ubojstvu“ i o njemu kao o žrtvi komunizma, grubo je izrugivanje sa činjenicama. Svako rehabilitiranje četništva, jednako kao i svako relativiziranje i rehabilitiranje ustaštva može završiti samo u katastrofi.

Kao bivši predsjednik RH i kao počasni predsjednik SABA očekujem da se o rehabilitaciji četničkog vođe izjasni i Evropska unija. Teško, naime, mogu zamisliti zemlje koje su spremne rehabilitirati notorne ratne zločince iz vremena Drugoga svjetskog rata kao uvjerljive kandidate za članstvo u ujedinjenoj Evropi sazdanoj na temeljima antifašizma.

U Zagrebu,  14. svibnja  2015.

Stjepan Mesić