Južna Koreja, Seul 16.09.- 19.09. 2015.
Ekselencije,
gospođe i gospodo,
uvaženi sudionici i gosti,
Ponovo smo se okupili da razgovaramo o istoj zapravo vječnoj temi a to je kako
osigurati mir na planeti. Nema važnije i trajnijeg zadatka za sve ljude kojima su mir i
stabilnost najveće vrijednosti.
Zašto to kažemo?
Pa zato što nažalost na planetu i u ljudskoj vrsti postoje i drugi. Postoje ljudi i
političke grupacije i organizacije koje žele da nametnu svoje viđenje i svoj pristup
organizaciji društva i države. Nije problem što su drugačiji nego je problem što druge i
drugačije žele isključiti i osuditi upravo zato što su drugačiji.
Oni ne samo da to propovijedaju nego to i rade. A rade tako da druge fizički
likvidiraju pod egidom da je istina i pravda ono što oni po tim pojmovima podrazumijevaju.
Nažalost, danas smo došli do toga da se mnoge ljudske i humanističke vrijednosti za
koje smo mislili da su vrhunska demokratska dostignuća i na kojima je demokratski svijet
počivao ozbiljno dovode u pitanje.
Smatrali smo i smatramo da su ljudska prava, prava na različitost i poštovanje
različitosti, elementarna ljudska prava i prava manjina naša nova biblija.
Smatrali smo i smatramo da su ravnopravnost država i naroda, njihovo pravo da
ravnopravno sudjeluju u rješavanju međunarodnih problema nešto što je zagarantirano i
nepovredivo.
Smatrali smo i smatramo da je mjesto za raspravu i donošenje odluka o problemima
koji potresaju bilateralne odnose među državama ili narušavaju mir i stabilnost u svijetu,
sistem UN-a gdje su predstavljene sve države svijeta.
Želim posjetiti, da smo takvu situaciju i takve odnose imali u nekim razdobljima i to
ne tako davno. Nije to naravno bio idealan sistem i nije to bilo u punoj mjeri dostignuto ali
imali smo takav trend koji je sa određenim oscilacijama ipak imao svoju pozitivnu razvojnu
liniju.
Kada je došlo do pada berlinskog zida smatrali smo da ulazimo ne samo nepovratno
u razvoj odnosa zasnovanih na miroljubivoj koegzistenciji nego i da smo otvorili sve
putove za razvoj svjetskog partnerstva i za ubrzani napredak i rast svjetske ekonomije i pune
ekonomske suradnje zasnovane na koristi i napretku za sve.
Iako je taj proces bio otvoren i počeo davati rezultate on je nažalost ubrzo i usporen a
u nekim elementima i zaustavljen.
Ušli smo naime u ciklična krizna kretanje ekonomije koji su kao proizvod imali i
lomove ne samo na burzi nego i u cijelim ekonomijama značajnog broja država.
Kao posljedica borbe za novo pozicioniranja pa i kontrolu nad prirodnim bogatstvima
u svijetu počele su neke aktivnosti koje su pod firmom borbe za širenje demokracije
zapravo uvele neke države i dijelove svijeta u proces destabilizacije što je dovelo u nekim
regijama do pravog kaosa i anarhije.
Moramo se zapitati, i to je ključno pitanje, kako se može normalno živjeti u svijetu u
kojem 5o% GDP-a prisvaja 1% stanovnika ( neki kažu da se ustvari radi o samo 300 obitelji)
a ostatku dakle 99% ljudi na zemlji pripada ostalih 50%.
Kako se u takvim uvjetima može ostvariti trajan mir stabilnost i sigurnost.
Nemojmo se zavaravati. Ovakav raspored ekonomske moći koji proizvodi dosad
neviđene socijalne razlike vodi, u to nema sumnje na rub socijalne eksplozije.
Osim toga danas smo svjedoci situacije u kojoj nije ništa ostalo od nekad započetog i
djelatnog procesa razoružanja. Danas se svijet polako primiče otvaranju procesa ponovnog
naoružavanja. Ne samo da se približava nego se bojim da je u njega već i ušao.
Naime za nikog nije tajna da se oružje koncentrira i na najneuralgičnijoj točki odnosno
u Europi. Oružje stiže i sa nekadašnjeg Zapada i istoka. Moramo biti otvoreni i priznati da
imamo posla sa elementima ponovnog blokovskog postrojavanja.
Novi valovi izbjeglica koji dolaze u Europu nisu nastali samo zbog traženja boljeg
života oni su prije svega spašavanje života. Ljudi pod cijenu smrtne opasnosti bježe od smrti
iz regija i država u kojim su dosad živjeli.
Tko je prouzročio kaos i krvoproliće u Iraku, Libiji, Siriji, Jemenu i drugim zemljama.
Tko je naoružao i tko naoružava ISIL.
Krajnji je trenutak da se ovo ludilo, jer kako ovo drukčije nazvati, zaustavi. Pitanje je
kako.
Potrebno nam je odgovorno racionalno i razumno ponašanje prije svega i to svih
međunarodnih faktora i posebno stalnih članica Vijeća sigurnosti.
Zato upućujem apel da se;
- konfrontacija i narastajući sukobi počnu rješavati kroz politički dijalog a ne silom
- UN reafirmira kao centralno mjesto gdje će se tražiti i nalaziti rješenja za sve otvorene
sukobe
- U rješavanje otvorenih pitanja uključe sve zemlje na ravnopravnoj osnovi. Naravno da
najveća odgovornost leži na stalnim članicama Vijeća Sigurnosti OUN.
- Hitno zaustavi proces polarizacije koja, ako se nastavi, neminovno vodi svijet u novi hladni
rat i nova blokovska svrstavanja i umjesto naoružavanja krene u pregovore o razoružanju
- Mislim da bi sa ovog značajno skupa trebalo uputiti ovakav apel generalnom sekretaru UN-
a, zemljama članicama kao i međunarodnoj javnosti
Kao potpisnik Sporazuma kojim se predlaže primjena međunarodnog zakona
usvojenog na prošlogodišnjem WARP samitu, pozivam sve dobronamjerne ljude svijeta da
podrže provođenje svih poruka sporazuma.
Čestitam prvu godišnjicu marša za mir koji je dogovoren na samitu WARP-a i
podržavam primjenu međunarodnog zakona za zabranu rata i za mir.
Hvala što ste me saslušali!