Bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić sudjelovao je na 10. Astana ekonomskom forumu, koji se održao u Astani od 15.-16.06.2017. Forum je okupio brojne političare, ekonomiste i nobelovce. Preko 4.000 stručnjaka raspravljalo je  na ovogodišnjem Forumu održan pod naslovom "Nova energija - nova ekonomija". They have been attracted by an agenda which promises to examine the drivers and obstacles to regional and global prosperity. Među temama koje se raspravljale su kako postići održivi rast, kako se može potaknuti inovacija i uloga zelene energije u svjetskoj budućnosti. Mesić je održao govor na temu: „Zelena energija i geopolitički izazov“.

Donosimo govor u cijelosti.

Koristim  prigodu da vas sve pozdravim i da se zahvalim organizatorima na pozivu da sudjelujem na današnjem skupu. Pošto je tema mog današnjeg govora „Zelena energija i geopolitički izazovi“,  pokušat ću se držati navedene teme, ali ću govoriti i u malo širem kontekstu. Izbor mjesta održavanja Foruma  je više nego simboličan. Govorimo u Astani  u Kazahstanu, zemlji brzo rastuće privrede, ali i zemlje koja ulaže ogromne napore u tehnološki razvoj.  U svijetu se uz borbu za teritorije i privredne resurse sve više vodi i borba za sigurnost i tehnološku dominaciju. Zelena energija postoji sve više politički čimbenik, jer se razvijenost neke zemlje mjeri i po tome koliko ulaže u inovacije zelenu tehnologiju. Današnjem turbulentnom svijetu potrebna je nova paradigma sigurnosti i suradnje. Da bi se to postiglo,  moramo se vratiti gotovo zaboravljenim načelima iz završnog dokumenta Helsinške konferencije iz daleke 1975. godine. Miran razvoj neće se postići gomilanjem oružja i vojnih postrojbi demonstracijama sile,  „izmišljanjem“ neprijatelja i mobiliziranjem javnosti za obranu od takvih izmišljenih neprijatelja. Zapravo, napredak u Svijetu i mir može se ostvariti samo i jedino uz uvjet pune jednakosti suverenih država, suzdržavanja od upotrebe sile, rješavanja sporova mirnim putem, nemiješanja u unutarnje stvari drugih država, prava naroda na samoodređenje, suradnje među državama i ispunjavanja u dobroj vjeri međunarodno preuzetih obveza. Živimo u doba interneta i društvenih mreža. Imamo internet i internetske portale na kojima ima, doslovno – neću se ustručavati toga izraza - mnogo smeća, ali i ne baš tako malo objektivnih analiza, kakve se ne uspijevaju probiti ni u glavne novine, ni u nacionalne televizije, bile one javne ili komercijalne. Napokon, tu su i društvene mreže koje su, a sve pod “firmom” slobode govora, postale rasadište predrasuda, stereotipa, neinformiranosti i – iznad svega – mržnje. To je fenomen o kojemu se nerado govori, ali kojemu bi itekako trebalo posvetiti pozornost, jer se radi o novom propagandnom ratu. Prava žrtva propagandnog rata, danas je sigurno i stabilnost u Europi i Svijetu, a sutra – mir. To treba jasno reći!

Terorizam, usko gledano, doista s gospodarstvom nema nikakve veze. Ali – samo usko gledano i samo na prvi pogled. Zamislimo li se, objektivno procjenjujući stvari, nad pitanjem: koji su osnovni uzroci globalnoga terorizma, doći ćemo neminovno upravo do gospodarstva. Doći ćemo, prvo, do politike razvijenoga svijeta prema zemljama u razvoju, odnosno nerazvijenima. To je politika što je neki analitičari s dosta prihvatljivih argumenata nazivaju neokolonijalističkom, u svakome slučaju politika što povećava jaz između maloga sloja bogatih i goleme većine siromašnih; politika koja čak i onima siromašnima oduzima jedva postojeću osnovu egzistencije, tjerajući ih da u rijeci izbjeglica potraže spas u razvijenome svijetu. Drugo, doći ćemo do politike kojoj je cilj ovladavanje izvorima energenata, odnosno ključnim energetskim pravcima, a koja – da bi to  ostvarila – formira tzv. pokrete protiv diktatura, a zapravo pokrete usmjerene na rušenje režima koji nisu po volji onima koji kroje političku (i gospodarsku) kartu svijeta i koji profitiraju od stvaranja ratne opasnosti. Teroristi su produkt jedne i druge politike, regrutiraju se iz redova očajnih, osiromašenih, gurnutih na sam rub egzistencije, punih gnjeva prema razvijenima koje smatraju, uglavnom s razlogom, osnovnim uzrokom svojega položaja; potom iz redova vjerskih fanatika, to nikako ne smijemo podcijeniti. I regrutiraju se, napokon,  iz redova onih koji su, vrlo malim dijelom zbog ideala, a najvećim dijelom zbog novca i obećane vlasti, spremni najprije rušiti režime u svojim zemljama, da bi se nakon toga međusobno sukobljavali i u konačnici okrenuli  protiv onih koji su ih stvorili. Upravo u navedenoj konstelaciji odnosa obrazovanje, znanost, inovacije i istraživanja dobivaju još veći društveni značaj. Stvar je političara, njihove sposobnosti da gledaju stvari dugoročno, da to shvate i da se u skladu s time i ponašaju. Jer kada pogledamo ljudsku povijest može se vidjeti da kada god se svijet okrenuo obrazovanju, znanosti i istraživanjima tada smo imali izniman napredak u svim sferama društvenog života. Znanost je tu da poboljša i olakša život ljudima na planeti Zemlja. Tome ima bezbroj primjera od kojih ću navesti samo jedan koji je iznimno aktualan. Naime, japanska vlada napustila je zahtjev da službenici svih rangova nose teška odjela i košulje dugih rukava, pogotovu za vrijeme velikih ljetnih vrućina. Takav program omogućio je smanjenje ispuštanja ugljikovodika za 460 tisuća tona već prve ljetne sezone. Nadahnuti japanskim primjerom entuzijasti iz Hrvatske i Kazahstana pokrenuli su prvi u svijetu projekt „Nou Taj Čelendž“ sa ciljem napuštanja korištenja svakodnevnih, ali u biti suvišnih stvari.  Duboko sam uvjeren, da će uspostavljanje sigurnosti  u Svijetu, afirmacija obrazovanja posebno u manje razvijenim zemljama, znanosti i istraživanja u mnogome doprinijeti da cijeli svijet učinimo sigurnijim, boljim i prosperitetnijim. Mislim da je upravo i održavanje ovog Foruma u funkciji toga. Hvala vam još jednom da ste se okupili i želim vam mnogo uspjeha u vašoj plemenitoj misiji.