Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, održao je govor u Lucknowu, Indija na 18. Međunarodnoj konferenciji Predsjednika Vrhovnih sudova svijeta. Tema konferencije je: Ujedinjenje svijeta za buduću djecu koristeći Svjetske zakone i efektivno Globalno upravljanje". Govor donosimo u cijelosti.

Dozvolite mi da Vas najprije pozdravim i zaželim uspjeha ovom izuzetno važnom skupu koji se održava u ovo turbulentno vrijeme  u kome se današnji svijet nalazi.

        Svi ljudi koji žele mir i stabilnost zabrinuti su situacijom  i tenzijama,   koje su pune  direktnih prijetnji za mir i stabilnost.

Zabrinutost je opravdana, jer se danas u svijetu vodi više ratova nego ikada poslije II svjetskog rata.

U kakvom sada svijetu živimo i sa čime smo suočeni?

Moramo se suočiti sa stvarnošću i bez pokušaja relativizacije s njom se suočiti.

Mi smo relativno dugo živjeli u svijetu koji se ponašao po nekim utvrđenim standardima i pravilima.

Jedno vrijeme vladalo je opće uvjerenje da smo iz blokovski podijeljenog svijeta zakoračili u prostor punog međunarodnog razumijevanja  prakticiranja dijaloga i multilateralizma kao načina za rješavanje postojećih otvorenih pitanja i problema.

Živili smo u uvjerenju da su blokovske podjele i svrstavanja definitivno srušeni, da su totalitarni i autoritarni režimi srušeni i da se pred nama otvara prostor za izgradnju država i društava na demokratskim principima.  Ali stvari su nažalost krenule drugim pravcem.

Umjesto ravnomjernog ekonomskog razvoja  došlo je do koncentracije bogatstva u rukama uskog kruga  država, a još više pojedinaca u tim državama.

Moram i ovog puta istaći opće poznate odnosno znanstveno utvrđene činjenice da 1% stanovništva svijeta raspolaže sa 50% svjetskog društvenog proizvoda. Što može biti gore i opasnije za stabilnost i razvoj u svijetu od te činjenice. Zar se na tome može graditi uspješna i stabilna budućnost. To nije samo moralno i socijalno nakaradno. To je politički i socijalno veoma opasno.

Kaže se da je svjetski mir u opasnost od arsenala nuklearnog naoružanja što je sigurno tako.  Posebno ako promatramo zaoštravanje između SAD i Sjeverne Koreje.

Ali i raširena bijeda i siromaštvo ogromnog broja ljudi na svijetu je dugoročno tempirana bomba čija je razorna moć možda ubojitija ili isto tako ubojita kao atomski borbeni arsenal.

Danas u svijetu i u međunarodnim odnosima ne postoji ravnoteža kao osnova za međusobno ponašanje i uvažavanje. Danas se svijet ureduje i problemi rješavaju po diktatu jedne strane. Danas se ta strana bavi uspostavljanjem odnosno „izvozom“ demokracije po aršinima koje je unilateralno nametnula.

Dobro je i pozitivno što ona odredi. I svijet može biti uređen kako ona odluči.

Treba srušiti sve režime koji po njenoj ocjeni nisu demokratski. Ali nažalost ne ruše se samo ti režimi nego se razbijaju države za koje je više teško vjerovati da će se ikad više sastaviti. Umjesto uspostavljanja demokratskog poretka rezultat je kaos.

Mi živimo sve više u poretku koji se nasilno uspostavlja  a to nasilje nam se pokušava prodati kao demokratizacija odnosa u svijetu. Ali ovo nasilje nije samo sebi svrha. Budimo ponovo otvoreni. Na ovaj način se zapravo želi ostvariti ekonomska i politička dominacija. Na ovaj način se žele ostvariti vrlo egoistični državni i privatni interesi.  Prije svega kontrola proizvodnje energenata i transportnih pravaca. Vrši se neviđena eksploatacija radne snage u zemljama trećeg svijeta. Milijuni djece o svijetu rade gotovo u robovlasničkim odnosima.

 Takvo ponašanje i takvi ljudi se moraju pozvati na poštivanje humanih i moralnih principa.

Svijetom danas vlada šačica velikih banaka i vojnoindustrijskih i naftnih korporacija. Zbog vlastitih interesa oni ovaj svijet vode i gotovo da su ga doveli do ruba provalije. Prošle godine sam rekao:

Živimo na tri tempirane bombe!

 -Prva je atomska,

 -druga ekološka,

 -a treća socijalna.

Kad se tome kao posljedica ponašanja trenutnih vladara svijeta doda ekstremizam i rijeke izbjeglica onda se logično moramo zapitati kako dalje.

Ovo pitanje ne trpi ni časa odgađanja. Postojeći odnosi u svijetu moraju se prekomponirati i ponovo urediti, a to je moguće jedino reformama Ujedinjenih naroda.

Moramo se vratiti na multilateralizam i dijalog u okviru sistema OUN koji su danas potpuno na marginama. Moramo otvoriti proces izgradnje političkog i ekonomskog razvoja na osnovama ravnopravnosti i jednake koristi za sve.

Za realizaciju tih ciljeva postoji od ranije izgrađena mreža principa i standarda ugrađenih u konvencije i propise koje su donijele organizacije OUN-a i regionalne institucije.

Moramo ih reafirmirati i ponovno staviti u funkciju. Naravno da se to ne može učiniti preko noći ali u to se mora krenuti odmah.

Samo na taj način ćemo zaustaviti svijet da srlja  dalje u provaliju. Samo kroz takav proces zasnovan na utvrđenim vrijednostima usmjerit ćemo svijet prema rješavanju postojećih napetosti i problema i otvoriti perspektive razvoja i napretka. Samo tako ćemo otvoriti perspektivu generacijama koje dolaze.      

Kroz reformirane Ujedinjene narode moguće je utvrditi pravila koja bi globalno važila i koja bi se ugradila u nacionalna zakonodavstva. To se može, ali za to treba imati političke volje.