Dragi uzvanici, mladi iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske,

poštovani laureati, odnosno članovi njihovih obitelji,

cijenjena gospođo Broz,

Osobita mi je čast što mi je pružena prilika ne samo da prisustvujem ovoj jedinstvenoj ceremoniji, nego da i osobno uručim nagrade za građansku hrabrost, odnosno za afirmaciju građanske hrabrosti sinu ubijenog Gorana Čengića i Nebojši Popovu.

To su nagrade, zapamtite to dobro i nemojte nikada zaboraviti, to su nagrade ljudima, ne pripadnicima ove ili one nacije, ove ili one vjere, ovoga ili onoga svjetonazora. Nevladina organizacija Gariwo nagrađuje ljude koji su imali hrabrosti da ne stoje šutke po strani, da progovore i da se odupru onda kada je većina radije šutjela, skretala pogled i nastojala sačuvati živu glavu, ili barem izbjeći neugodnosti. 

Nagrade su to ljudima koji su bili spremni staviti na kocku i vlastiti život, pa i izgubiti ga – poput Gorana Čengića, ljudima koji se nisu ustručavali javno zastupati stanovišta koja vladajućima nisu bila po volji, da upotrijebim najblaži mogući izraz – poput Nebojše Popova. Nagrade su to, dakle, ljudima koji su imali smjelosti zastupati ono za što su smatrali da je dobro i ispravno, da je nužno i nezaobilazno - usprkos svemu.

A upravo to i jest građanska hrabrost.

Vi, današnji mladi, inspirirajte se njihovim životima i onime što su radili. Neka vam to bude poticaj u svemu što ćete vi raditi. Neka vam takvi ljudi budu svojevrsni i učitelji, i uzori. 

Neka vam pokažu da ima smisla oduprijeti se, ne biti oportunista, ne biti – kako se to danas voli reći – pragmatičan i realističan. Postoje vrijednosti koje zaslužuju drugačiji pristup, vrijednosti što ih valja braniti, pa i onda kada se čine neobranjivima.

Jer, ljudski život, ljudsko dostojanstvo, pravo čovjeka da slobodno izrazi svoje mišljenje, pravo svakoga pojedinca da bude – najkraće rečeno – ono što jest, to vrijedi svakoga napora, pa i svake žrtve, to vrijedi da se poduzme sve – kako bi se sačuvao čist obraz. Na kraju života svatko je od nas sam sa sobom. I ako se tada možete pogledati u ogledalo bez srama, bez straha da ćete umjesto sebe ugledati nekoga tko nije zamjećivao nepravde činjene drugima, tko se nije usuđivao oduprijeti zlu kada je ono pogađalo druge, samo tada ćete znati da ste živjeli kao ljudi.

I samo tada ćete znati da je vaš život imao smisla.

Bez bojazni da pretjerujem, rekao bih da je to na prostoru nekadašnje jugoslavenske federacije potrebno više nego ikada i više nego igdje drugdje.

Nevladinoj organizaciji Gariwo čestitam na naporu i angažmanu, a sve vas – ovdje okupljene – pozivam da ne zaboravite ni ceremoniju kojoj prisustvujete, ni sve što ćete danas ovdje čuti.

Hvala!