Poštovani prijatelji iz Igmanske inicijative,gospođe i gospodo,  Drago mi je što imam priliku obratiti vam se upravo na današnji dan. Ulazak Hrvatske u Evropsku uniju na određeni je način i kruna napora što smo ih godinama zajedno poduzimali, promičući i zagovarajući regionalnu suradnju, polažući nove temelje odnosima između država regije. To je naš zajednički uspjeh, a kada to kažem mislim i na Igmansku inicijativu, čiji sam član, ali i na sve ono što sam – kao predsjednik Republike Hrvatske – kroz cijelo jedno desetljeće poduzimao zajedno s Inicijativom. Između godine 2000. i 2010. ostvarili smo proboje koji su na početku toga razdoblja bili gotovo nezamislivi. Sjećam se kako sam – pa moglo bi se reći skoro ilegalno – primio prvu delegaciju Igmanske inicijative, ali sjećam se i njezinih kasnijih sastanaka kojima sam prisustvovao zajedno s još nekim čelnicima regije. Sjećam se vremena kada sam nastupio mandat i kada između naših zemalja, mislim na Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, nije još bilo moguće ni telefonirati. No, sjećam se i dana kada su telefonske veze ponovo uspostavljene, kao i napora Igmanske inicijative da se liberalizira vizni režim na našim granicama i uspjeha tih napora. Sjećam se naših zajedničkih nastojanja da doslovno nametnemo regiji potrebu suočavanja s istinom o prošlosti i pomaka što smo ih na tome području ostvarili. Do kraja uspjeli nismo – toga moramo biti svjesni i na tome području valja nastaviti raditi. S istinom o prošlosti moramo se suočiti, u prvome redu svatko od nas s istinom o tome kakvi smo mi bili.  Ima ih kojima to nikako ne odgovara, a ima i onih koji potrebu toga suočavanja ne shvaćaju, pa na tome ne inzistiraju u dovoljnoj mjeri. A morali bi! Rezultate izostanka tih napora vidimo i u Hrvatskoj, i u Srbiji. Ono što bih danas osobito htio naglasiti, jest sljedeće: ulazak Hrvatske u Evropsku uniju ne smije ugroziti ni jedno od dostignuća što smo ih postigli u približavanju naših zemalja i uspostavljanju bolje klime u njihovim međusobnim odnosima. I, drugo, ulazak Hrvatske u Uniju mora ostalim zemljama regije biti poticaj da nastave svojim putem prema Evropi.  Jer, kao što vidite – može se! Hrvatski je interes da zemlje regije što brže nađu svoje mjesto u Uniji, kako zbog mogućnosti daljeg unapređivanja i suradnje na regionalnoj osnovi, tako i zbog toga da milenijski projekt evropskoga ujedinjenja dođe još korak bliže svojem jedino mogućem i logičnom završetku. Ako se, naime, Evropa ujedinjuje, onda iz toga procesa nitko ne smije biti izostavljen. Naravno, da je potrebno usvajati standarde i prihvaćati kriterije. I, naravno, da se u onome što se zove pristupni pregovori, baš i ne pregovara. Unija vam kaže što morate napraviti, a na vama je da to učinite. To, međutim, ne znači da se – u nacionalnom interesu – ne mogu tražiti izuzeća, ili odgode. I u tome, kao i u svemu drugome iz širokog spektra pristupnih pregovora, zemlje koje tek kreću prema Uniji, od Hrvatske mogu dosta toga naučiti. Mogu naučiti iz onoga u čemu smo pogriješili, ali i iz onoga u čemu smo uspjeli. Naša iskustva svima moraju biti na raspoloženju. Što se Igmanske inicijative tiče, što se tiče nevladinih udruga i civilnoga društva, svi su oni imali nemjerljivu ulogu u transformiranju regije od ratnoga poprišta u područje više-manje normalnih, pa i dobro susjedskih odnosa.  Možda vlade toga nisu do kraja ni svjesne, ali tako jest! I ja sam siguran da se i nakon hrvatskog ulaska u Uniju područje rada nije smanjilo. Dapače. Zadovoljstvo mi je što sam mogao ponovo biti s vama. Žao mi je što su se izjalovili napori da se na ovoj sesiji okupe i čelnici regije koji su u Zagrebu. No, ono što nije ostvareno danas, sigurno će biti realizirano u ne tako dalekoj budućnosti. Drago mi je što mogu reći da sam prije nekoliko dana u Beogradu razgovarao s predsjednikom Srbije, Tomislavom Nikolićem, te da je on potvrdio spremnost kako na susret sa čelnicima regije, tako i na dolazak na sastanak Igmanske inicijative. Nastavite s naporima i aktivnostima kao i do sada, a ja ću vas, baš kao i do sada, svesrdno podržavati.  Želim vam uspješan nastavak rada i hvala što ste me saslušali!