Krajnje je vrijeme da se Hrvatska probudi, da se trgne iz letargije, odbaci rezignaciju i malodušnost. Posljednji je trenutak da se Hrvatska svim raspoloživim snagama odupre srljanju u ponor tamne prošlosti i da se okrene budućnosti jednakih šansi za sve građane, ali budućnosti što je možemo graditi samo na istini o prošlosti i na beskompromisnom sučeljavanju s tom istinom.
I to treba reći upravo danas, na Dan pobjede u Drugom svjetskom ratu i na Dan Europe, građene na temeljima antifašizma koji je izvojevao pobjedu godine 1945. Zato se obraćam hrvatskoj javnosti – pojedincima, institucijama, udrugama nacionalnih manjina, političkim strankama, organizacijama civilnog društva, svima kojima nije stalo samo do toga da Hrvatska postoji kao država, nego i do toga kakva će ta država biti. Okupimo se na najširoj mogućoj osnovi, u nekoj vrsti zajedničke fronte, zasnovane na vrijednostima demokracije i antifašizma. Pokrenimo napokon odlučnu borbu za Hrvatsku koje se neće morati sramiti niti jedan njezin građanin, za Hrvatsku koja neće put u budućnost tražiti vraćajući se u prošlost i bezočno je falsificirajući, za Hrvatsku koja će s punim opravdanjem moći reći da je izgrađena na neprolaznim temeljima evropske povijesti, kulture i civilizacije.
Pokrenimo ustrajnu i nepokolebljivu borbu za demokratsku Hrvatsku, polazeći od spoznaje da istinske demokracije ne može biti, nastavimo li se odricati antifašizma, ili suprotstavljati antifašizam i Domovinski rat. Usprotivimo se toj i svakoj sličnoj manipulaciji kojima se želi izbrisati povijesna činjenica da je Hrvatska stvorena u antifašističkoj borbi u vrijeme Drugoga svjetskog rata, a obranjena u Domovinskom ratu.
Obnovimo sjećanje na onu Hrvatsku, koja je – tada u sastavu Jugoslavije – bila svjesna i ponosna članica Savezničke pobjedničke koalicije, slijednicu jedine zemlje koja je u okupiranoj Europi u Drugom svjetskom ratu razvila svoj autohtoni pokret otpora što je stvorio ključne preduvjete za pobjedu u ratu, oslobađanje cijele Hrvatske, ali i za preustroj Jugoslavije na federativnoj osnovi, čime je – u krajnjoj liniji – omogućeno stvaranje samostalne hrvatske države  gotovo pola stoljeća nakon završetka toga rata.
Istaknimo jasno i bespogovorno zahtjev da Hrvatska bude sekularna država u kojoj će Vjera biti odvojena od Države, ali u kojoj će svaki građanin uživati pune vjerske slobode, bez imalo straha da će biti diskriminiran bilo zbog pripadnosti ovoj ili onoj vjeri, bilo zbog toga što je ateist ili agnostik.
Budimo složni u tome da ćemo se boriti za Hrvatsku u kojoj nacionalizam znači voljeti svoje, a ne mrziti tuđe, za Hrvatsku koja će poštovati različitosti među ljudima i promicati maksimalnu toleranciju među svojim građanima koji se međusobno razlikuju po bilo kojem kriteriju, kao i prema svima koji nisu naši građani.
Naglasimo kako ćemo se boriti za Hrvatsku, integriranu u svijet i otvorenu prema svijetu, prije svega prema svojem neposrednom okruženju, ali i prema zemljama s dalekih kontinenata. I budimo svjesni činjenice da će samo ta  i takva Hrvatska moći predano raditi za mir u svijetu i za ravnopravne odnose među suverenim državama, protiveći se nametanju silom izvana bilo kakvih rješenja bilo kojoj državi.
Kažimo krajnje jasno, da jasnije ne može biti, kako ćemo se boriti za Hrvatsku koja neće biti ničiji rob, koja će ljubomorno čuvati svoja nacionalna bogatstva, koja će misliti vlastitom glavom, koja će znati i htjeti koristiti vlastitu pamet, koja će – uz obveze što proizlaze iz Euroatlantskih integracija u kojima je članica – znati braniti i unapređivati vlastite interese na svim poljima života – na svoju korist, a ni na čiju štetu.
I, što je u trenutnim prilikama iznimno važno, najavimo borbu, i to bez ikakve zadrške, za Hrvatsku, oslobođenu straha od represije zbog načina razmišljanja, izgovorene ili napisane riječi, ali u isto vrijeme i za Hrvatsku u kojoj neće biti dozvoljeno bezočno zloupotrebljavanje sloboda imanentnih demokratskom ustroju, kao što su sloboda govora i javne riječi, kako bi se promicao govor mržnje i kako bi se građani dijelili na one koji su za Hrvatsku i one koji su protiv nje.
Jer, mi jesmo za Hrvatsku! Svi mi koji ne odustajemo od antifašizma kao ljudskog, civilizacijskog opredjeljenja i kao temelja demokracije.
Ove riječi nisu tek prigodno obraćanje. One su poziv na mobilizaciju, na organiziranje i na borbu. Prošlo je vrijeme kada se moglo oklijevati. Hrvatska nas treba!
Četvrt stoljeća nakon uspostavljanja, Hrvatska zasnovana na antifašizmu i usmjerena prema demokraciji u ozbiljnoj je opasnosti. Ne smijemo zatvarati oči pred tom činjenicom!
Mali nas korak dijeli od Hrvatske koja se borila da bude istinski demokratska do Hrvatske kojom će vladati autokratski, represivni režim, mada zaogrnut plaštem formalne demokracije. Ne bježimo od te gorke istine!
Ove su moje riječi svojevrsni poziv na buđenje. Sjetimo se pobjede iz godine 1945. i temelja na kojima je građena poslijeratna Europa. Sjetimo se, dok još ima vremena, jer inače će biti kasno, inače ćemo biti poraženi!
Hrvatska koju sam pomogao graditi i kojoj sam voljom njezinih građana 10 godina bio na čelu, ne zaslužuje poraz. Ta Hrvatska mora pobijediti. I pobijedit će!”