Zagreb, 16.11.2015.
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić održao je 16. studenog 2015. predavanje
„Kako sam vodio ekonomsku diplomaciju Hrvatske (2000 – 2010)i kako je vodim sada“ za
studente Veleučilišta Vern' i profesore te obrazovne institucije.
U svome obraćanju studentima, bivši predsjednik Mesić je naglasio stratešku važnost vođenja
ekonomske vanjske politike:“ Kao predsjednik Republike Hrvatske u razdoblju od 2000. do
2010. po Ustavu sam bio, zajedno s predsjednikom Vlade, kreator vanjske politike Hrvatske.
To je dugo razdoblje u kojem je moj utjecaj na ukupnu vanjsku politiku Hrvatske bio značajan,
a u mnogim događajima i presudan.
Kada sam 2000. postao predsjednik Republike Hrvatske cilj mi je bio pokrenuti ekonomsku
diplomaciju zemlje kako bi pomagala hrvatskom izvozu i privlačila strana ulaganja u Hrvatsku
prema metodama koje pripadaju 21. stoljeću.
Često sam razmišljao o tome na koji način se vanjska politika zemlje može pretvoriti u snagu
koja će pomoći da ljudi u Hrvatskoj bolje žive. Mislio sam da troškovi za diplomatsko
predstavljanje zemlje imaju najviše smisla iz ekonomske perspektive.“
Bivši predsjednik je podsjetio kako je bio direktno uključen u građenje brojnih poslovnih prilika
za hrvatska poduzeća:“Kada sam 2002. godine posjetio Tajland, Indoneziju i Maleziju, njihova
tržišta su ponovno bila dinamična jer je regija ušla u spiralu ekonomskog oporavka. Moj put u
Maleziju završio je potpisivanjem ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, pozivom
Maleziji da gleda na Hrvatsku kao svoja vrata za izlazak na europsko tržište, a Hrvatska na
Maleziju kao na prostor iz kojeg bi mogla širiti svoj ekonomski proboj u cijeloj regiji. Otvorio
sam vrata našim biznismenima u tom dijelu svijeta, ali je premalo dobrih prilika iskorišteno.
Ekonomska diplomacija koliko god dobar posao napravila u inozemstvu ne može pomaknuti
ekonomske odnose prema naprijed, ako se nakon toga kod kuće ne rasprave i zatim provedu
politike kojima će se produbiti ukupne veze između zemalja i nastaviti osvajanje odabranog
tržišta.
Put u Indoneziju bila je prilika da iskoristim nasljedstvo prošlosti - vanjskopolitički kapital
nesvrstanosti - koji je Hrvatska dobila od bivše Jugoslavije, ali ga nije koristila jer je postao
tobože bezvrijedan u posthladnoratnom i globaliziranom svijetu. Za Hrvatsku je svijet
nesvrstanih država nestao početkom 1990-ih, što je naravno bila površna ocjena svjetske
situacije. Bipolarizam je propao, kapitalizam se je proširio na cijeli svijet, ali neke stvari nisu se
promijenile. Zemlje u razvoju dio su svijeta čija važnost u međunarodnim odnosima nije nestala.
Odlučio sam obnoviti ekonomske odnose i s državama Perzijskog zaljeva koje su i nakon
globalne krize nastavile s uvozom i trošenjem na velike građevinske poslove. U Kataru sam bio
dva puta: 2004. i 2008. na Konferenciji UN-a o financiranju razvoja. Dvije godine nakon moje
posjete, katarska Agencija za javne radove i hrvatski Konstruktor - inženjering potpisali su
ugovor o izgradnji cestovne raskrsnice u Dohi. Je li tih 220 milijuna dolara vrijednost moje
ekonomske diplomacije u Kataru? Stvari se ne mogu gledati tako doslovno, ali se treba sagledati
da sam uložio puno vremena i energije da bi hrvatska tvrtka dobila taj posao. Prije nego je
donesena odluka kojoj će se tvrtki dati posao osobno sam u pismu katarskom emiru preporučio
Konstruktor, a 2008. godine sam posjetio gradilište čime sam pokazao da stojim iza poslova koje
je napravilo to poduzeće u Dohi. Pratio sam kako posao napreduje i kada su se pojavili problemi
uključio sam se u njihovo rješavanje. Konstruktor je potpisao ugovor a da u njemu nije
precizirano da će u slučaju, na primjer, povećanja cijene željeza taj rast biti uključen u cijenu
posla. Napisao sam pismo emiru i zamolio ga da uzme u obzir da se radi o tvrtki koja nema
iskustva u međunarodnim poslovima. Emir je prihvatio moje argumente i Konstruktor je dobio
19 milijuna dolara.
Snažniji izvoz u Katar i građevinski poslovi važni su za Hrvatsku, ali plin je bio strateška strana
katarske diplomacije i razlog da sam posjetio plinska postrojenja i luku u Ras Laffanu. Katar je u
svjetskom vrhu po zalihama plina i bio je zainteresiran za ulaganja i terminal za ukapljeni plin u
Hrvatskoj. Moju energetsku diplomaciju i u ovom slučaju blokirala je tradicionalna vladina
kultura odgađanja i otezanja u davanju odgovora i rješavanju problema.“
Zatim je bivši predsjednik Mesić rekao:“ Energetska diplomacija imala je posebno mjesto u
mojoj ekonomskoj diplomaciji. Kroz opisivanje vanjske politike koju sam vodio prema Rusiji
pokušat ću, koliko se dade, izvući glavne ideje moje energetske diplomacije. Politiku prema
Rusiji stvarao sam od 2003. na nekoliko razina: obnavljanjem bilateralnih odnosa u području
trgovine i ulaganja, uključivanjem u razgovore o projektima vezanim za transfer ruske nafte i
plina te rješavanjem ruskih dugova hrvatskim poduzećima preko robe, oružja i usluga. Hrvatska
je bila prva država bivše Jugoslavije koja je 2006. godine potpisala sporazum o reguliranju
klirinškog duga bivšeg Sovjetskog saveza koji je ukupno iznosio 186 milijuna američkih dolara.
Odlučili smo se za naplatu isporukom roba i opreme putem proizvoda visoke tehnologije.
Bio sam 2007. godine domaćin Vladimiru Putinu u Zagrebu. Lideri jakih država ne dolaze u
drugu zemlju da je vide, oni nisu turisti, ali dolazak Vladimira Putina u Zagreb nije iskorišten da
Hrvatska popravi poziciju na energetskoj karti regije i Europske unije, da dodatno zaradi od
transporta nafte i prerade u rafinerijama ili dugoročno osigura svoju energetsku stabilnost. Ništa
nije potpisano. Moja diplomacija poboljšavanja položaja Hrvatske na naftnim i plinskim
putovima svijeta, ponovno nije mogla doseći svoje ciljeve zbog mlake vladine podrške.
I na kraju bih želio nešto reći o ekonomskoj diplomaciji koju sam vodio prema Kini i u koju sam
i danas uključen na razne načine kako bih pomogao hrvatskim tvrtkama da imaju koristi od
ekonomskog rasta Kine. Ekonomska znanost je dokazala da ako surađujete s zemljama u
ekonomskom usponu imat ćete i sami koristi.
Doveo sam predsjednika Kine, druge ekonomske sile svijeta u Hrvatsku nakon što sam ga sreo
na Olimpijadi 2008. u Pekingu. Kineski predsjednik Hu Jintao je 2009. godine posjetio Hrvatsku
u pratnji 200 poslovnih ljudi i izjavio da Hrvatska i prostor kojem pripada ima važno mjesto u
kineskoj politici prema Europi. Kina kao i Amerika gleda na prostor jugoistočne Europe kao
cjelinu i vodi regionalnu diplomaciju. Na taj način i donosi i odluke o ulaganju. Politička elita i
poslovni ljudi iz jugoistočne Europe trebali bi uzeti u obzir taj koncept i svoje delegacije
organizirati na taj način. Time bi svi povećali šanse za trgovinu i ulaganja.“
Bivši predsjednik Mesić je naglasio kako je nakon završetka mandata u proteklih pet godina
vodio vrlo dinamičnu i korisnu neslužbenu ekonomsku diplomaciju usmjerenu na kreiranje
novih ekonomskih i kulturnih veza s ciljem uključivanja hrvatskih tvrtki u infrastrukturne,
trgovinske i proizvodne međunarodne projekte.
Pozvao je sve subjekte hrvatske vanjske politike, državne i nedržavne, sadašnje i bivše da se
još više povežu i tako pomognu narodu da osjeti koristi od ekonomske diplomacije u vremenu
koje dolazi.
Studente je zanimalo i što bivši predsjednik Mesić misli na koji način treba riješiti izbjegličku
krizu na što im je odgovorio:“ Sam sam bio kao dijete izbjeglica i imam duboko razumijevanje
za tragediju koja se događa tim ljudima. Rješenje nije u žici i vojsci na granicama budući da su
to migracije biblijskih razmjera. Uzrok tih migracija mora se riješiti na mjestima gdje je nastao u
Siriji i Iraku.
Nakon završetka predavanja dekan Veleučilišta Vern' Vlatko Cvrtila uručio je bivšem
predsjedniku Mesiću zahvalnicu za održano predavanje, a studenti su se zahvalili dugim
pljeskom.