Uvaženi predstavnici antifašista zemalja jugoistočne Evrope,
​cijenjeni borci antifašističkog otpora,
​gospođe i gospodo,
​drugarice i drugovi,

​Iznimno mi je drago što se skup Lige antifašista jugoistočne Evrope održava upravo u Zagrebu,glavnome gradu Republike Hrvatske. Zahvaljujem gradonačelniku Bandiću što je pokazaorazumijevanje i dužnu dozu respekta prema vrijednostima što ih zastupa ova Liga, prema vrijednostima što čine ono što poznamo pod imenom antifašizma. Neki drugi to razumijevanje i respekt ili nisu znali pokazati, ili su se bojali da ih pokažu.

​I upravo zato dobro je što se ovaj skup održava u Hrvatskoj i u njezinome glavnome gradu. Održavanje ne samo sjećanja na antifašizam i na žrtve fašizma, nego i reafirmiranje vrijednosti antifašizma u današnjim uvjetima, to je potrebno i Hrvatskoj, ali i drugim zemljama regije. Jer, okretanje leđa jednostranačju i sustavu što smo ga nazivali socijalističkim, uvođenje demokracije i političkog pluralizma neki su shvatili kao bjanko mjenicu za odricanje i od antifašizma.

​Čak i više od toga: shvatili su to i počeli primjenjivati kao bjanko mjenicu za demoniziranje antifašizma, boraca antifašističkog otpora i žrtava fašizma. Žrtve se, ovdje kod nas – u Hrvatskoj – proglašavaju neprijateljima para-države, kvislinške tvorevine čija je politika bila zločin, a oni koji su se borili protiv okupacije i zločina njezinih pomagača, pretvaraju se u „novokomponiranoj povijesti“ u zločince.

​Suočeni smo s time iz dana u dan.

Mogu meritorno govoriti samo o prilikama u Hrvatskoj, ali znam da stanje u drugim zemljama jugoistočne Evrope nije bitno različito. Antifašizam se izjednačava s komunizmom, a komunizam se proglašava jednakim zlom kao što je bio i fašizam.No, ne ostaje se samo na tome. Prava, ne privilegije, nego prava, antifašističkih boraca se smanjuju, dok pripadnici kvislinških vojski dobivaju državne mirovine.

​A naše mlade indoktrinira sekvazi-znanstvenim raspravama i „otkrićima“, o školskim knjigama neću ni govoriti; usađuje im semržnja prema antifašizmu kojega se prikazuje kao prirodnog neprijatelja svakog nacionalnog i vjerskog osjećaja. Prešućuje se činjenica da su hrvatski partizani imali svoj Glavni štab, da su se borili pod hrvatskom trobojnicom, a da su partizanske jedinice nerijetko imale i vojne svećenike – jer, priličan je broj katoličkih svećenika shvatio na koju stranu treba stati. I njih se, naravno, prešućuje.

​I, povrh svega, prešućuje se činjenica da je legendarni vođa Narodno-oslobodilačkog pokreta na području nekadašnje Jugoslavije bio Hrvat, Josip Broz Tito. Plasiraju se svakakve sulude priče o njegovome porijeklu, a uz to proglašava ga se jednim od deset mega ubojica dvadesetoga stoljeća.

​Umjesto da se promiču načela i vrijednosti antifašizma, univerzalne vrijednosti koje nisu vezane ni za koju političku stranku ili opciju, povlači se znak jednakosti između komunizma i fašizma. Ne samo da činjenice opovrgavaju takvo izjednačavanje, ne samo da je ono u funkciji rehabilitacije fašizma, nego je notorna neistina da su svi antifašisti bili komunisti.

Da, komunisti su ih poveli u borbu, to je povijesna činjenica koja im služi na čast, ali većina antifašističkih boraca nije imala nikakve veze s komunizmom.

​Antifašizam je civilizacijsko, ljudsko opredjeljenje. Ne znam koliko sam puta to do sada rekao, ali očito je da moram nastaviti ponavljati. Antifašizam znači jasno stanovište protivnejednakosti ljudi, protiv netolerancije, protivšovinizma i radikalnog nacionalizma kojemu je svojstveno uzdizanje vlastite nacije nad nekom drugom, ili drugima.

​Antifašizam znači spremnost na borbu za slobodu – svih i svakoga, a protiv bilo kojega porobljivača. Jednako kao što fašizam i nacizam nisu nužno vremenski vezani samo za ono razdoblje u kojemu su, kao vladajući sistemi u nizu država,napravili neopisive užase u svijetu, tako ni antifašizam nije vremenski vezan samo za razdoblje borbe protiv naci-fašizma kao državnih sistema i njihove politike.

​Antifašizam jest, mora biti i mora ostati spremnost na borbu protiv ideologije, doktrine iduha naci-fašizma, protiv relativiziranje ili negiranjanjegovih zločina, a za trajno – da ne kažem: vječno,reafirmiranje neprolaznih vrijednosti kojima su se vodili borci protiv naci-fašizma i koje su ugrađene u temelje svake demokratske evropske države nastale nakon pobjede godine 1945.

​Antifašizam jest borba za istinu o onome što je bilo i za građenje budućnosti na svijesti o toj istini.

Takav nam je antifašizam danas potrebniji no ikada, jer jasna je želja onih koji pod „firmom“ slobode govora i mišljenja guraju demoniziranje antifašizma i davanje demokratske legitimacije fašizmu, da nas vrate u prošlost, odnosno da rekreiraju prošlost i pretvore je u našu sadašnjost.

​A to je nešto, što naprosto ne smijemo dozvoliti.

Nadam se i vjerujem da će Liga antifašista jugoistočne Evrope u takvim naporima odigratiznačajnu ulogu i želim vam uspjeh u svemu što ćete poduzimati. Reafirmirati antifašizam danas, na ovim prostorima, to znači raditi za one koji su na svojim plećima ponijeli teret borbe protiv naci-fašizma, za one koji su bili njegove žrtve, ali i za nas, kao i za one koji će doći nakon nas.

Iznevjeriti ne smijemo nikoga. A siguran sam da i nećemo.

​Hvala što ste me saslušali!