Zagreb, 26.05.2021.
Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić sudjelovao je u Zagrebu na zoom
Forumu Igmanske inicijative na temu( „Eurointegracije i Zapadni Balkan“. Forum se održao
26.05.2021. u 17,00 sati. Uz predsjednika Stjepana Mesić sudjelovati su Slavo Kukić, Božo
Kovačević, Aleksandar Popov, Dejan Jović, Zlatko Dizdarević itd. Predsjednik Mesić održao
je govor na temu „Poslušnici ili ravnopravni sudionici“. Njegovo obraćanje prenosimo u
cijelosti:
Drago mi je da u sklopu rasprave o odnosu Evropske unije prema zemljama jugoistočne
Evrope, onima koje – naravno – još nisu članice, mogu iskoristiti priliku da kažem nekoliko
riječi o jednom specifičnom aspektu članstva. A taj je aspekt specifičan zato što ga, to mi
praksa potvrđuje, članice Evropske unije različito shvaćaju. Riječ je o tome što politika Unije
znači za njezine članice i kako se ona utvrđuje.
Mada će vam svatko reći da u Uniji nema velikih i malih, dobro znamo da je to fraza,
da u svakodnevnom životu nije tako. Postoji nekoliko velikih država, starih članica Evropske
unije, koje imaju – reći ću to tako – posebnu težinu u Uniji. Mislim, naravno, na zemlje poput
Njemačke, Francuske i Italije. I u osnovi nema ništa lošega da te zemlje imaju svojevrsnu
ulogu predvodnika. To, međutim, ne znači i ne smije značiti da ostale zemlje članice moraju
preuzeti ulogu poslušnika.
I to je upravo ono o čemu želim govoriti. Evropska je unija sagrađena na načelu
jednakosti i ravnopravnosti svojih članica, bile one male ili velike, jake ili slabe. I ta
ravnopravnost ne smije doći u pitanje u fazi raspravljanja i definiranja pozicije prema ovome
ili onom pitanju. Drugim riječima: tako dugo dok se raspravlja, dok zajednička pozicija još
nije prihvaćena, nema nikakve razlike između male Hrvatske i velike Njemačke.
Dok se raspravlja, dok se razmjenjuju mišljenja, dok se radi na definiranju onoga što
će biti prihvaćeno i predstavljeno kao pozicija Evropske unije, svaka njezina članica ima puno
pravo, a u odnosu na svoje građane i nezaobilaznu dužnost, da jasno i glasno zastupa svoje
mišljenje i bori se svojim argumentima. Pri tome polazište su nacionalni interesi zemlje
članice, uz uzimanje u obzir činjenicu članstva u Evropskoj uniji.
Tako bi trebalo biti, ali tako nije. I to ne samo zato što bi se velikima možda svidjelo
da ih mali slijede. Možda je i to u pitanju, ali to nije ključno. Niz manjih i malih članica Unije
iz sasvim drugog razloga naprosto slijedi ono što kažu i poduzimaju velike članice, a one su
pak – nerijetko – pod izravnim utjecajem, da ne kažem: pritiskom Sjedinjenih Država. Pa tako
u praksi imamo situaciju da je ono što postaje politike Evropske unije smišljeno, ili razrađeno
u Berlinu ili Parizu, a često – ne uvijek, ali: često – uz sufliranje iz Washingtona.
Politiku poslušništva, ne želim nikoga uvrijediti, ali moram konstatirati činjenice,
promiču uglavnom nove članice Evropske unije, nekadašnji sovjetski sateliti. Mada su tamo
na vlasti redom prozapadni režimi, nerijetko na čelu s ljudima koji su školovani i godinama
živjeli na Zapadu, mentalitet poslušnosti kao da je naslijeđen iz onoga vremena kada je
politiku tih zemalja krojila Moskva.
A kada se tome doda povijesno razumljivi, ali politički neutemeljeni animozitet prema
Rusiji, onda imamo stanje, kakvo je danas.
Kao čovjeka koji je 10 godina bio na čelu Republike Hrvatske posebno me pogađa
činjenica da se i moja zemlje ponaša kao da ne zna misliti vlastitom glavom. Kao da smo
zaboravili da smo pravni slijednici države koja je upravo zbog svoje samostalne poitike bila
respektirana širom svijeta. Formula “tako je odlučila Evropska unija”, ili “mi provodimo
politiku Evropske unije” nudi se građanima kao opravdanje za poteze koje oni često ne
razumiju.