Izjava bivšeg Predsjednika Republike Hrvatske, g. Stjepana Mesića, povodom poziva biskupske komisije Iustitia et pax upućenog vjernicima

 

Poziv vjernicima biskupske komisije Iustitia et pax da iduća tri petka mole i poste „za pravednu presudu našim generalima“ u Haagu, eminentno je politički potez koji kako s vjerom, tako ni s poslanjem Crkve nema ama baš nikakve veze.

 

Obrazloženje da se moli za pravednu presudu sugerira sumnju da presuda neće biti pravedna, odnosno dovodi u pitanje Haaški sud, čime se Crkva (još jednom) svrstava na stranu onih koji se – objektivno gledano – protive kako priznavanju, tako i sankcioniranju ratnih zločina počinjenih na hrvatskoj strani.

 

Iustitia et pax svjesno preuzima na sebe odgovornost za dodatno podizanje tenzija u našem društvu koje određeni politički krugovi i mediji ionako već tjednima podgrijavaju, indirektno – ali ne manje prozirno i jasno – pozivajući na prosvjede (možda i nerede?) u slučaju osuđujućih presuda.

 

One koji ne znaju, ili bi željeli zaboraviti, vrijedi podsjetiti kako je Hrvatska inicirala osnivanje Haaškog suda. Hrvatska je posebnim Ustavnim zakonom obvezala svakoga svojeg građanina da surađuje sa Sudom, pa je valjda jasno da svaki građanin treba i prihvatiti odluke Suda (kako onaj koji bude osuđen, tako i svaki drugi).

 

Suprotno tezama koje se javnosti podvaljuju kao poslovično kukavičje jaje, suđenja za konkretne ratne zločine nisu suđenja Domovinskom ratu, niti je on njima kriminaliziran. Upravo suprotno: kada bi Hrvatska bezrezervno stala iza svega što se – na hrvatskoj strani – događalo za vrijeme toga rata, prihvatila bi i kao država, i u ime svih svojih građana (pa i goleme većine časnih i poštenih branitelja) kolektivnu odgovornost za djela pojedinaca koji bi time bili amnestirani. Pitam: želi li Crkva teret zločina pojedinaca prevaliti na cijeli hrvatski narod, odnosno sve građane Republike Hrvatske? I zašto?

 

Svojom izjavom, kao i najavom nove, posebne, izjave dva dana uoči izricanja presude u Den Haagu, Komisija Iustitia et pax dodatno zaoštrava stanje na našoj unutarnje-političkoj sceni uoči parlamentarnih izbora. Oni koji pozivaju na post i molitve za umirovljene generale prije donošenja presude to savršeno dobro znaju.

 

Deset sam godina obnašao visoku dužnost predsjednika Republike na koju su me uvjerljivom većinom svojih glasova dva puta birali naši građani. Kroz svih tih deset godina smatrao sam svojom dužnošću govoriti u ime onih koji su mi poklonili povjerenje. Smatram to svojom dužnošću i obvezom i sada, s time da nakon isteka mandata govorim kao jedan od njih – građanin Republike Hrvatske, zabrinut za budućnost naše zemlje.